Saint Maud - Horror o kojem se priča

Bilo bi teško pobrojati sve nominacije koje je sakupio ovaj neobični britanski horror debitantice Rose Glass. Na nedavnoj dodjeli Best British Independent Award 2021, imao je točno 17 nominacija. Za horror je to posve neočekivano, no u tom grmu i leži zec! Tko je film pogledao vjerojatno bude zadovoljan, no film i nije horror, bar ne u onom klasičnom smislu. Bilo bi puno pravilnije svrstati ga u psihološke horrore, možda čak i drame. Priča o polaganom padu u ludilo, glavne protagonistice filma mlade bolničarke Maud (sjajna Morfydd ClarkHis Dark Materials, Dracula), u rangu je ponajboljih filmskih priča prošle godine. No to ne znači da je film prijemčiv kod široke publike, naročito ne kod uobičajene horror publike. One koja uz kutije kokica filmove ocjenjuje po količini žestokih scena koje ubrzaju otkucaje srca i čine vas podozrivim po pitanju tamnih zakutaka na polasku kući iz kina. 

Nakon što Maud doživi šok na poslu u bolnici prigodom smrti pacijenta, njeno psihičko stanje je veoma ranjivo. Iz ljušture je izvlači novi posao – medicinska skrb za teško oboljelu bivšu plesačku zvijezdu Amandu (Jennifer EhleContagion, The King's Speech). Teško bolesna Amanda je isprva blaga i vezana za mladu Maud, no s vremenom razlike među njima polako budu narušile njihov odnos. Naime Maud je nedavni katolički preobraćenik. Njena opsjednutost brigom za spas Amandine duše u suštini je u suprotnosti s njenim poslom, palijativnom skrbi za oronulu zvijezdu. Može se reći da Amanda teško bolesna i na kraju životna puta, ima više razumijevanja za život no mlada i religiozno uvrnuta Maud...

Hype koji se podigao oko filma Saint Maud je manje više prouzročen gomiletinom nominacija na dodjelama nagrada početkom siječnja 2021- za filmsku 2020 godinu. Kritika je debitanticu Rose Glass dočekala hvalospjevima, a film je jedno od iznenađenja godine u Britaniji. No činjenica je da film nije za svakoga. Teške atmosfere i u suštini dosta zatvoren u ambijentalnom smislu, Saint Maud se uglavnom oslanja na dvije sjajne glumice, Morfydd Clark i Jennifer Ehle. Njihov međuodnos je bitan za razumijevanje količine ludila koje se sručilo na pleća mlade Maud. Religiozni fanatizam je ovdje samo okvir njena posrnuća u ludilo. Samoća, razočaranost u međuljudskim vezama, sve to utiče na brzinski sunovrat u ralje ludila. Sjajna je scena kada Maud pokušava ponovo ući u teritorij normalnih ljudi. Ona u pubu pohlepno vreba svaki tračak zanimanja za sebe kao osobu. No sama sebi opet čini medvjeđu uslugu, koristeći svoje tijelo kao seksualnu vreću za jednokratnu upotrebu. To je opet okidač za njen „povratak“ u okrilje Njega koji je uvijek oko nas. Da bi njen pad bio uvjerljiv, trebalo je učiniti da Maud izgleda kao osoba koja je imala prosvjetljenje. Tu je Rose Glass u potpunosti uspjela. Doduše ne znam da li je imala namjeru da Amanda bude baš protuteža Maud, jer je očigledno da su uloge zamijenjene. Prirodno bi bilo da se Amanda hvata zadnju slamku što ostaje ljudima na samome kraju životnoga puta. Uglavnom, nama gledateljima posrnuće jadne Maud nije odbojno, a to je zadivljujuće. Općenito, ljudi agresivno i odbojno reagiraju na ljudsko posrnuće i agresivnu religioznu nasrtljivost. I tu je ponajviše Rose Glass uspjela, nije nam omrznula nesretnu Maud.

Da bi film držao konce ludila u granicama uvjerljive  filmske izražajnosti, bitna je sjajna kamera. Ben Fodersman (The End of the F***ing World) je za svoj sjajan posao dobio nagradu za najbolju kameru na spomenutom "British Independent Film Awards 2021". Posve zasluženo, uz Rose Glass i dvije sjajne glumice, ovaj introvertirani film ne bi bio ono što je, bez Bena. Isto tako bilo bi grijeh ne spomenuti sjajni soundtrack, za koji je zaslužan Adam Janota Bzowski. Relativno novi autor filmske glazbe, no za njega će se još čuti.

Da rezimiram, film Saint Maud definitivno nije za svakoga. Koliko bude pozitivnih kritika, toliko bude i ljudi kojima neće biti jasno čemu ta sva buka oko ovoga filma. Ljubitelji slashera i body counta bi svakako trebali razmisliti hoće li pogledati Saint Maud. Njima bi film mogao biti dosadan. Oni pak, koji traže nešto više od filma bit će zadovoljni. Oduševljenih bude pretpostavljam zanemariv broj. Film bih preporučio prvenstveno onima koji od filma traže nešto više. Koji ne idu na prvu loptu. Film nije uobičajena zabava i kao takav može izazvati nerazumijevanje nepripremljenih za takvu vrstu kinematografije.

Trivia: U trenucima kada Bog mrmlja Maud nešto što samo ona čuje, čini to dosta nerazumljivo. Osim ako niste savladali velški. Eto, nakon vilenjaka, čarobnjaka i Bog je progovorio velški.

  • Коментари (8)

За коментирање мора да бидете пријавени!

  • 27.02.2021. 21:38
    Razumem sve, ali toliko palamudjunje o filmu je besmisleno. Samo vas molim da ne gledate film.
  • klass
    member
    17.02.2021. 01:13
    Eto, zbog recenzije koju sam ovde procitao, pofledah film. Da skratim, u potpunosti se slazem sa gornjim komentarom - Smece od filma. Bukvalno je tako, 
  • JoxerTM
    eXtreme member
    13.02.2021. 17:02
    Koji kritičari.
    Zaboraviti na kritičarske agregatore i posvetiti se samo onim imenima koji imaju približan ukus vašemu.

    Pa na primjer ovaj nije bio nimalo oduševljen filmom:
    [quote]But less isn’t always more, and while Saint Maud doesn’t need much, it simply doesn’t have enough to make an impression lasting beyond one second of terror.[/quote]

    A ovaj se nije libio napisati da mu je film predosadan:
    [quote]Maud, on the other hand, is a bore who gratifies atheists’ condescension of the religious. [/quote]