The North Water - Ledena tama

Ne znam da li ste gledali The Terror, mega popularnu seriju po romanu Dana Simmonsa iz 2007. godine. E, pa kada spojite Simmonsovu knjigu s nazivom knjige Josepha Conrada – Srce tame, dobijete The North Water. Inače petodijelna mini serija je snimljena po istoimenom književnom predlošku, Iana McGuirea, engleskog pisca i akademika. Dvoumio sam se da li da pišem osvrt na ovu kvalitetnu, ali i mučnu, depresivnu seriju. Kako napisati nešto loše o seriji koja je neprijeporno izuzetno kvalitetna s izvrsnom glumačkom postavom? A opet serija je toliko crna, mučna i teška kao tuč. Teško da je mogu preporučiti, kada sam imao problema tijekom pojedinih epizoda da svarim ono što gledam. A paradoksalno je da je serija stvarno kvalitetna. 

Nakon što prilikom službovanja u Indiji, vojni kirurg Patrick Sumner- Jack O'Connel, bude nečasno otpušten iz službe, prisiljen je potražiti novi posao. Pošto za osramoćene britanske časnike posla nema na izbor, Sumner odlučuje da za početak bude doktor na kitolovcu The Volunteer, koji samo što nije isplovio iz Hulla. 1859 godine, još uvijek jedrenjaci plove sjevernim morima. Kapetan broda je Arthur Brownlee - Stephen Graham, a njegov prvi dočasnik ljigavi Cavendish - Sam Spruell. Ono što Sumner i ostatak posade ne znaju, to je da je Brownlee unajmljen od strane brodovlasnika, mutnoga novčara Baxtera, da brod potopi negdje u sjevernim vodama. Razlog je dakako osiguranje, koje je znatno veća korist od kitova ulja, jer je kitova sve manje i manje. Osim prevaranta Baxtera i potkupljenih časnika, za podli plan zna još i Drax- Colin Farrell, harpunar. Posada kitolovca je nepismena gomila mornara koji nikome neće posebno nedostajati ako nestanu u hladnim sjevernim vodama.

Godinama smo pomalo sviknuti na okrutnost, nasilje, prolijevanje krvi, pa zašto mi je baš ova serija teško pala na stomak? Inače, serija je nastala u produkciji BBC-a, znači minuciozno je prenijela duh onoga doba na ekran. Vizualno je impresivna, kao i sve snimljene engleske viktorijanske drame u produkciji BBC-a. Sredina XIX stoljeća je izrazito tamno i depresivno razdoblje britanske povijesti. Nepismenost i okrutnost je svakodnevica. No Ian McGuire je u svojoj knjizi stvarno otišao korak dalje. Drax, antijunak, u sjajnoj izvedbi Colina Farrella preteča je današnjih psihopata i serijskih ubojica. U uvodnoj sceni prve epizode, Drax slijedi čovjeka koji mu je pijanom platio piće u prljavoj krčmi i u mraku ga ubija ciglom, zbog šake beznačajnih novčića. Tijekom plovidbe na kitolovcu pomalo otkrivamo istinu o ovome psihopatskom ubojici, koji je čak i u tom surovom miljeu- lik iz pakla. 

Sivilo sjevernih ledenih voda već krajem prve epizode, bude obojeno u crveno u jednoj od najmučnijih scena cijele serije. Dronjava ekipa s kitolovca ubija na desetke tuljana, koji nikada nisu vidjeli ljudsko biće, ni ne bježe pred njima. Klaonica s mušketama, sjekirama i noževima traje bezrazložnih desetak minuta. Kao da je režiser Andrew Haigh odlučio da nas testira, koliko krvi i okrutnosti možemo podnijeti. A da to nije sve, Andrew Haigh je potvrdio već u drugoj epizodi, kada krvavo komadanje kita traje čitavih petnaestak minuta.

Ako ste mislili da je tu kraj tmini, prevarili ste se. Tmina tek slijedi. Brodskom liječniku Sumneru, ni opijum više neće pomoći da zadrži noćne more iz Delhija u  kabini. Užasna sodomija i okrutno umorstvo maloga od palube seriju bude na trenutak prebacilo u thriller vode. Kada pomislite da se serija bude profilirala u whodunit thriller, slijedi obrat. Na tom dijelu serija kao da kaska za Terrorom. Inuiti i preživljavanje u ledenoj pustoši, možda jesu sporiji dio, no nekako umiruju stomak, koliko toliko. Mada i te dvije zadnje epizode imaju svoju količinu okrutnosti i krvavih klanja.

Kada se sve zajedno sabere, mini serija od pet jednosatnih epizoda, viktorijansko doba, BBC. Zatim izuzetne izvedbe kompletne glumačke ekipe, na čelu s izvanrednim Colinom Farrellom. Pejzaž ledenih prostranstava između Grenlanda i Kanade je fascinantan. Sve, baš sve je posloženo onako kako ja inače obožavam. No, na kraju serija mi bude ostala u sjećanju kao malo koja tmina i neugoda u želucu. A nagledao sam se svačega. U seriji nema nijednog, jedinog do kraja pozitivnog lika. Ima časnih ljudi, poput Otta harpunara, no on je vjerski fanatik i posve nevažan lik. Odličan je kao i obično Stephen Graham. Taj čovjek valjda nema lošu ulogu u čitavom svom glumačkom opusu. Ženskih likova, osim bezimene kurve na početku serije, nema ni jedne - jedine. Sunčeve svjetlosti? Ni traga. Depresivno sivilo, led obojan krvlju. I neopisiva okrutnost. Tko može neka gleda, tko ne može, bolje ni da ne počne.

Trivia: U potrazi za ledenim santama, ekipa s produkcije The North Water, otišla je daleko prema Arktiku. Kao nijedna snimateljska ekipa neke tv serije do sada. Drugi rekord je vjerojatno broj ubijenih tuljana u nekoj tv epizodi? Ovo zadnje nije provjereno, to je samo moj utisak.