Stowaway - Dosada u svemiru

Imaš lijepi plakat na Netflixu, imaš Pennu kao režisera, pa što onda može poći krivo? E, pa može. Joe Penna je nakon Arctic stekao svoju publiku, to nije diskutabilno. Odličan film s Mikkelsenom u glavnoj ulozi, dobro je prošao kod publike, još bolje kod kritike. No nakon ovoga filmića više nije sve tako blještavo. Naoko je to idealan tip filma za Pennu, brazilskoga gastarbajtera u Hollywoodu. Hermetičan, poetičan u specifičnom okruženju, nešto poput Arctic, ali u svemiru. Nije dobio neku veliku glumačku facu poput Mikkelsena, no tu je trojac Anna Kendrick – High Society, Toni Colette – United States of Tara, Daniel Dae Kim – New Amsterdam. Solidna glumačka ekipa koja bi trebala izgurati space dramicu, bez ikakva napora. No X faktor je Ryan Morrison, čovjek koji je pisao scenarij po kojem je Penna režirao film. Toliko nelogičnosti u priči ipak se ne može progutati. Ako se još sve spoji s potpunom  nemogućnošću emocionalne povezanosti s likovima, dobiješ film koji baš i neće ostaviti traga. Čak ni na Netflixu.

Misija na Mars, znanstvenici lansirani u orbitu, motivirani i spremni na sve. Osim na slijepoga putnika. Nedugo nakon polijetanja, posada na čelu sa zapovjednicom Barnett – Toni Colette, pronalazi onesviještena inženjera Adamsa – Shamier Anderson. On je nekako zaglavio na brodu i sada je u orbiti s njima. Ispočetka nije jasno da li je slijepi putnik ili naprosto čovjek koji je greškom ostao u modulu. No jasno je da put od dvije godine nema neograničene resurse. Ubrzo nakon pružanja pomoći slijepom putniku, zapovjednica Barnett izvijesti posadu da se pokvario CDR. Uređaj koji eliminira CO2 iz modula, i pretvara ciklički u kisik? Postoje samo dvije verzije budućnosti: ili budu eutanazirali Adamsa, koji nije neophodan za misiju. Ili i sami budu žrtve kada se kisik potroši do kraja. Odluku moraju donijeti što prije, jer vremena je malo, a kisika još manje...

Stowaway je koprodukcija, njemačko-američka, snimljen tijekom 2019 godine. Netflix ga je otkupio za prikazivanje od Sonya, a otvorio se 22.4.2021. - friška roba. No ne vjerujem da bude obarao rekorde gledanosti na Netflixu. Čak mi se čini da bude bio onaj osrednji štanceraj, kojega na Netflixu ima bar 75%, osobito sada dok Covid-19 blokira gotovo čitavu A-produkciju svjetske filmske produkcije. Muzika je bolji dio filma koji na trenutke nastoji biti bar malo poetičan. Hauska, tj. Volker Bertelmann, učinio je svakako dobar posao. Njemački skladatelj i pijanista je bolji dio filma. Lošiji dio filma sam već spomenuo - scenarij. Jako tanka priča, prepuna, ali doslovce prepuna nelogičnosti. Smatram, a više sam puta isticao, da cjepidlačenje u osvrtima na filmove u svezi s nekim šupljikavim dijelovima priče, nije baš neophodno. No ako je to stvarno toliko učestalo da kvari doživljaj filma, onda tu nema dileme. To je loš film. Ma koliko kadrovi svemira lijepo izgledaju. Ma koliko smo svi gladni space-soap opera, preko nekih rupetina u priči filma Stowaway nemoguće je prijeći. Tko stvarno želi pogledati film, neka sada prestane čitati, zbog mogućih spoilera.

Kako je moguće da prilikom lansiranja, koliko god to konfuzno i stresno bilo, nitko, ama baš nitko ne primijeti da nedostaje jedan od inženjera (Adams) koji je radio na raketnom potisku? Pa i fizikalci na gradilištu na kraju dana kada vraćaju alat, imaju prebrojavanje, da se vidi da su svi na broju. Potom, sve vrijeme iz modula gledamo prekrasne kadrove našega lijepoga planeta. No kada se otkrije da neće biti kisika za dvije godine boravka u svemiru, odgovor na pitanje zašto se ne vrate na Zemlju, je da je naša planeta daleko?? Ako ne vjerujete meni, samo promotrite dobro plakat filma. Kada već odluče da pokušaju s kisikom iz dijela broda koji je na 50 metara iznad modula, oni krenu s dvije boce?? Njih četvero bi trebali s te dvije boce izdržati put do Marsa? Sljedeća velika nelogičnost je pitanje moguće opskrbe sa Zemlje. Nemoguće je dostaviti kisik i hranu, zato što su oni sada prebrzi?! Pa neće naručiti pizzu s dostavom na Vespi!

Kraj filma vam stvarno ne mogu ispričati, no isto tako nije realan, čak ni za poetiku i neku tobožnju emotivnost, koje naprosto u filmu kronično nedostaje. Penna ovim filmom definitivno nije napravio korak naprijed. Ako mene pitate, to je poprilično nazadovanje u odnosu na odlični Arctic. Dio grijeha naravno da leži na lošoj priči Ryana Morrisona. Ako vam lijepi kadrovi i atmosferska space muzika budu dovoljni, onda gledajte film bez nekih pretenzija. Ovaj film je klasična pobjeda forme nad sadržajem. Išlo se na lijepe slike, to je doprinijelo dosadi i pomalo zasićenosti sporim ritmom filma. Ono malo umjetne napetosti ne može biti dovoljno da popravi slab utisak koji film na kraju ostavlja. Gledati ako se baš mora.