Equinox - Isprazna danska mystery serija na Netflixu

Netflix je najveća stream platforma, vjerojatno i najgledaniji stream service na svijetu. Kao takav, redovno mora upumpavati novi sadržaj na tjednoj bazi. Nema korisnika koji ne zaviri što se otvara ovaj tjedan, a usput se baci pogled što ide sljedeći tjedan. U toj golemoj količini tjedno-mjesečnih premijera, puno toga se provuče kao popuna volumena, naprosto količinski dodatak, a ne kvalitativni pomak. Tipičan primjer je danska mystery serija Equinox. Najveći, rekao bih i jedini adut ove isprazne serije je glavna glumica Danica Ćurčić. Rođena u Beogradu, odrasla u Kopenhagenu, Danica je školovana i sasvim pristojna glumica. Koliko toliko odrađuje posao u ovoj razvučenoj seriji, koja nategnuto priča o nestanku punog autobusa srednjoškolaca sada već daleke 1999 godine.

Izgleda da nestanak punog autobusa maturanata nakon 20 godina zanima jedino Astrid. Ona ima noćne more u kojima njena sestra Ida baulja po pećini, a rogati polu-čovjek, polu-bog se pomalja iz crvene izmaglice. Rastureni brak rezultat je traumatičnog događaja iz rane mladosti koji Astrid onemogućuje normalan život. Sve dobiva novi zamah kada se pojavi preživjeli ključni član skupine srednjoškolaca- Jakub. Samo troje teenagera se vratilo od skupine iz autobusa. Astrid je uvjerena da netko od njih zna što se desilo na proljetni ekvinocij u ožujku 1999. godine. Ključna stvar u priči o nestanku je knjižica uvezena u kožu. U njoj se legenda o Uskrsu i ekvinociju, božici Ostari i bogu-demonu Coyningu, povezuje s drevnim inkatancijama i ritualnim obredima...

Otprilike je jasno kuda priča dalje kreće. Drevni šumski bogovi, ritualno općenje s mladim ženama. Rogati bogovi demoni koji traže svoje. Sljedbenici koji svojevoljno obožavaju stare bogove i ne prezaju da im služe u otrcanim, žalosno smiješnim ritualima. Scena u kojoj hrpa dronjavih starkelja baulja po šumi odjevena u nekakve krpe, oblijepljeni slamom je skaredno loša. Inkatancija se svodi na nekakve kvazi ritmove, dizanje ruku i polunago teturanje po šumi usred bijela dana. Umjesto kakvog takvoga osjećaja strave, smiješna ekipa otromboljenih hipija izaziva samo podsmijeh.

Bisera iz ove pretenciozne serijice koja se loše fura na slow-burn fazon ima još more. Iritantni dijalozi od po desetak minuta koji ne vode ama baš nikuda, čine svaku epizodu naizgled dužom od cjelovečernjega filma. Flashevi noćne more su u stvari crveni filteri na kameri, koji bi valjda trebali dočarati neku stravu, a jeftinoća kojom su izvedeni ne izaziva nikakve osjećaje osim čekanja da prođu te somnubalističke scene. Besmislica u scenariju je more. Showrunner je Tea Linderburg, a u pisanju pojedinih epizoda pomagalo joj ni manje ni više nego sedam ljudi. Nije ni čudo da je ispala papazjanija svega i svačega. Polazište je misterij Ekvinocija koji se provlači kroz sve religije svijeta, kako drevne tako i sadašnje. Što je Uskrs nego jedna od verzija pradavnih rituala vezanih uz plodnost? No da li je Ekvinocij sam po sebi  dovoljno izazovan da se razvuče u seriju od šest epizoda? Ako pitate Teu Linderburg, onda je odgovor pozitivan. Ako pitate mene, a ja sudim po viđenom, odgovor je ni blizu. Serija počinje koliko toliko dobro, tema je dobro poznata. Znate da se bude rasplelo na već sto puta viđen način, no nadate se nekoj drami/misteriji koja može proći, barem kao niskokalorična razbibriga. Pogrešno, već od druge epizode kreće mučenje, razvlačenje, usporavanje. Ritma nema, pretencioznosti koliko hoćeš. Loše vođena priča je nedostatak i kod serija koje imaju daleko više potencijala od Equinoxa. Ovdje je sve puno rupa, zaobilaženja likova, logičnih nedoumica. Da bi sve završilo kako ne treba pobrinuo se neinventivni kraj .To pišem zbog vječnih optimista koji se nadaju da kraj bude šokantan i  bude donio opravdanje za šlamperaj razvučen na šest epizoda. Ne bude. Kraj je isti kakva je i serija, nikakav.

Inače serija je nastala po podcastu Equinox 1985. Možda je to kao podcast nekako funkcioniralo. Kao neka dječja razvučena pričica pred spavanje. No kao koliko toliko ozbiljna serija s manjim budžetom, zahtjevi su puno veći. Ovu tanku priču je mogla spasiti inventivnost, koje nema. Talenat ekipe iz produkcijske kuće Apple Tree Production, kojeg nema. Ima samo Danice Ćurčić. Kome je to dovoljno, neka riskira izgubiti nešto vremena na ovu čak i za Netflix nepriličnu seriju.