The Beach Bum - Šarena laža

Harmony Korine je jedan od najprovokativnijih pisaca suvremenoga Hollywooda. Od 1995. godine kada je Larry Clark snimio Kids po njegovom scenariju, pa do Spring Breakers iz 2012. godine, Korine uporno ganja neku svoju ultra hedonističku viziju suvremene Amerike. Nekima prorok, nekima zamorni propovjednik lakih droga/alkohola i dangubljenja u životu, Korine krči svoj put kroz suvremeni svijet filma, izazivajući pritom establishment svakim novim uratkom. Pretpostavljam da je i ovaj film učinio svoje: podijelio i kritiku i publiku. Specifično je za njegove filmove da dio kritike bolje reagira na njegove uratke od publike. Ne čudi, jer on gura svoju viziju, bez obzira na srednjostrujaški dio prosječnoga gledateljstva. To znači da se nitko nije i ne bude obogatio na filmovima koje je Korine napisao. U međuvremenu... U međuvremenu su "Kids" ( djeca ) odrasla.

Moondog (Matthew McConaughey). Danguba, propalica, čiji se  život sastoji od beskrajnoga 24-satnoga tulumarenja na toplim plažama Florida Keysa. Samozvani poeta, vizionarskoga načina života, Moondog dane provodi u kreveljenju i neprekidnom duvanju. Kada ne dimi "travu", onda loče koktele i pivo iz konzerve. Taj boemski neo-hipi stil života financira njegova ultra bogata supruga Minnie (Isla Fisher). Njegovo isprazno i zamorno tulumarenje prekida nesretni događaj, tj. teška saobraćajka, kada on i supruga , namrtvo naduvani i pijani skrive prometnu nesreću. Nakon toga nemila događaja, koji ne ostavlja nikakva traga na našoj propalici, Moondog je prisiljen nastaviti davno započeti rad na svome romanu. Upada u nevolje sa zakonom...

Iz ovih par rečenica nekako se stječe dojam da postoji određena dramaturgija događanja, koja ovaj nesuvisli neo-hipi manifest, pomalo pretvara u dramu, ili bar melodramu. Potpuno pogrešno. Svaki bizarni događaj je popraćen s novom količinom kreveljenja i duvanja/lokanja našega besmislenoga glavnoga "junaka". Njegovo lamentiranje o ljubavi i uživanju u životu zorno teče ekranom poput šarenih bombona za mentalno retardirane odrasle ljude. Likovi koji povremeno iskaču pred nama u filmu, imaju svoje trenutke. Najgori je potpuno besmisleni "glumac" Snoop Dogg, kao bogataš Lingerie, koji praši Moondogovu ženu Minnie. Kako on kaže: "Da se žižak ne ugasi". Dobru pak epizodu ima otkačeni Zac Ephron kao poluludi Flicker, koji pobjegne s Moondogom s rehabilitacije. On je napušena nevolja na dvije noge i jedna od par svijetlih točaka ove zamorne ode duvanju i lokanju. Scena kada on ušlagiran do bola, zaljubljeno pleše s ogromnim crnim transvestitom je urnebesna. Ne možeš da ne zamisliš da li mu smiješak nestane s lica kada mu crnac priđe „otpozadi“. Zapaženu rolicu u filmu ima davno zaboravljeni Martin Lawrence kao Captain Wack. Još jedan od nemoguće napušenih likova, koji prikladno skoči među morske pse, tvrdeći da su to dupini.

Cijeli taj nadrealni svijet hedonističkih i napušenih likova Harmony Korinea, može se gledati kroz prizmu svojevrsne umjetničke vizije. Nema sumnje da bude imao svoju publiku. Čak mogu zamisliti klince koji napušeni gledaju ovaj film i rikavaju od smijeha. Ne znam baš točno na što, jer ovaj film se vodi kao komedija. No komedija nije. Drama nije. Vodič kroz duvanje i lokanje, plesanje u ženskim haljama i kreveljenje je. Ono što je mene zamorilo u ovoj poeziji duvanja (osim konstantnoga kreveljenja M. McConaugheya), je nedostatak iole zanimljivih dijaloga. Bez štosova u filmu, smijati se možeš samo budalesanju prenapušenoga odrasloga muškarca koji trapavo pleše na muziku u svojoj glavi. Prikladno odjeven u ženske haljine, kao izraz krajnje slobode i nekonvencionalnosti. Jeste da je ovaj film, itekako nekonvencionalan. Jeste i da ima iza sebe reputaciju Harmony Korinea. No, ne bih ga preporučio običnom gledatelju. Poklonicima neo-hipi šarenih balona, još nekako. Ja ga ne bih ponovo pogledao ni uz prigodne darove (duvalice iz filma). A vi? Kako hoćete. Na vama je da uživate u dvosatnom razvaljivanju, ili pak ponovite gradivo s recimo puno boljim filmom The Big Lebowski.

Dodatak: Film je zaradio jedno veliko ništa na međunarodnom tržištu. Osim u...Rusiji. Nevjerojatan nesrazmjer, između Rusije i očekivano Nizozemske na drugome mjestu. Baš me zanima što je povezalo Ruse s ovim filmom?