My name is Lenny - Ovo nije bajka, ovo nije "Rocky"

Kažu da je boks plemenita vještina. Boks je isto tako uz hrvanje, antički sport, olimpijska perjanica. No boks je osim dominacije vještine i surova borba. Publika u transu, buka i zapjenjena gomila. Iskrivljena lica i adrenalinski šok, ako borba prijeđe u krvavi pir. Osim plesa u ringu postoji i ulična verzija, borba golim šakama popularna u polusvijetu ilegalnih kladionica. Neki od boraca uđu u legendu. Ovdje je riječ o jednoj takvoj legendi, Lenny „Boy“ McLeanu, uličnom štemeru i kriminalcu, koji je uz braću Kray istinska legenda Londonske scene što legalnih, što ilegalnih borbi. Službeno, Lenny je bio učesnik u 4.000 borbi, naravno većinom uličnih šora. On sam je tvrdio da nikada nije izgubio meč bez rukavica.

Lenny McLean, ulični štemer iz Hoxtona, životari od mečeva protiv romskih šakača, koji dominiraju u ilegalnim uličnim borbama. Kada ga rođak Carrots nagovori da pokuša u nelicenciranim borbama u ringu, tj. da prijeđe u status boksera, Lenny izazove neslužbenoga prvaka svijeta u poluteškoj kategoriji Rony „ Guv'nor“ Showa. Lenny je imao teško djetinjstvo. Otac mu je bio ratni vojni veteran, koji je umro dok su on i brat bili mali. Majka se preudala za alkoholičara i kriminalca Jima Irwina, koji je doslovce ubijao Boga u malome Lennyu i njegovu još manjemu bratu. To će ostaviti neizbrisive posljedice na Lennyu i pretvorit će ga u polupsihopata, koji je izrazito nasilan. Kako prema sebi tako i prema drugima.

Film prati legendu o Lennyu McLeanu u njegovim „najplodonosnijim“ godinama. Tijekom njegovih legendarnih okršaja sa Shawom. Ovo zasigurno nije Rocky. Taj film je bajka a My Name Is Lenny je doslovce krv, znoj i suze.

Količina energije koju je na platno prenio australski glumac Josh Helman je nevjerovatna. On glumi Lennya takvim intezitetom, da ne možete vjerovati da to nije karikiranje. Cijela serija tikova i grčeva prolazi Lennyevim licem tijekom čitavoga filma. Magnetizam kojim on vlada filmom je za ne povjerovati. Ako je Tom Hardy u filmu Legend braću Kray približio čitavome svijetu, isto je učinio Helman sa Lennyem McLeanom, još jednom i te kako stvarnom legendom londonskoga polusvijeta. Guy Ritchie je McLeana angažirao u svome čuvenome filmu Lock, Stock and Two Smoking Barrels . Pričalo se da po njegovoj autobiografiji, koja je uzgred bila istovremeno na prvome mjestu najčitanijih knjiga istovremeno kada i Ritchijev film na prvom mjestu u Britaniji, bude snimljen film sa Slyem Stalloneom, no to je propalo. Uskočio je Josh Helman i ostvario ulogu za pamćenje.

To bi nekako bila i moja glavna preporuka za gledanje ovoga boksačkoga filma. Pogledajte kako se Josh Helman nosi sa ulogom Lennya McLeana. Količina energije i nasilja, pravoga nasilja je nevjerovatna. Ovo nije bajka, ovo je ulica, krvave šake i na kraju krajeva biografski film. Znači podaci postoje te se mogu usporediti sa viđenim.

Zanimljivost: Lenny McLean je po pričama bio najčvršći čovjek u Britaniji. Sam za sebe je govorio da ga nitko na svijetu ne može pobjediti golim šakama. Slao je pozive i legendama onoga vremena, kao što su Muhammad Ali i Mister T. No to je vjerovatno bio reklamni potez. Nije bio reklamni potez njegove veze s polusvijetom, naročito s braćom Kray. Bio je poznat kao izrazito nasilan tip, koji je potezao ruku i na žene. Bio je i bodyguard poznatim facama, kao što je npr. Boy George. Kako bilo da bilo, vrlo osebujna ličnost vrijedna snimanja ovoga ipak malo „ uljepšanoga biografskoga“ filma.

  • Коментари (13)

За коментирање мора да бидете пријавени!

  • lale22
    member
    29.09.2018. 12:48
    nije roki ali stalno pravljelje nekih faca sa ustima baš mi išlo na žice stalno se "kezio"sa zubima
  • VLL72
    member
    27.09.2018. 19:44
    Po meni glavni glumac briljira. Nekako je dočarao personaliti Lenija. Film je više nego korektan. Nije za dame, svakako. One bi ovde gubile vreme. S obzirom na tematiku. Znam jednog Lenija, samo, srećom, mnogo je slabiji i ne pravi više sranja.
  • Stole Haringa
    eXtreme member
    27.09.2018. 02:07
      Nema na čemu, dogurao je jer nije imao kompleksa. Ako ih i ima zna da ih kontroliše.   Kompleksi su čudna zverka ako ne znaju da se kontrolišu. Iz ličnog iskustva znam da su krupni, još bolje, jaki ljudi, staloženi, nenasilni i ne zloupotrebljavaju svoju snagu. Samo budala i mazohista sme i može da proba da jednom provocira takvog čoveka posle čega se sudari sa životom. Budalama nije mesto ni u kafani, ako ih i ima, ćute jer nemaju šta da kažu. To stvara pomenute komplekse niže i više vrednosti kod onih koji se boje da stanu nekom na crtu u kafani, ulici, ringu, fudbalu...A kompleksi ako se ne leče redovno izlaze na površinu i lako se prepoznaju. To se najbplje vidi na medijima u koje spada i internet koji je budalama pružio neviđene mogućnosti. Anonimnost i nedsotatak bilo kakvog fizičkog kontakta pruža neviđenu hrabrost takvim likovima koji se jako brzo povežu. Za njih je net ono što je sijalica za komarce i leptire.   Bataliću net, vraćam se masteru dizasteru koji obećava, laže, čita 600 strana dnevno, ne spava, plače i nariče. Ovo zadnje je poslednji ostatak čovekovog dostojanstva pod uslovom da ga uopšte ima. Da je bar jedini, metastazirai je, previše je likova kojima je madre donosila doručak u krevet do njihove tridesete.  Ljudi poput Voje i Lenija, koji je druga strana medalje, zaslužuju poštovanje jer su to što jesu, ljudi koji staju na crtu bez obzira na ishod. To se uči od malena, od momenta kad te jači klinac matletira a ti mu vratiš ciglom. [прикажи го целиот коментар]