Syakeu: Deo bigining

   Filmski  pitko i gledjivo ali nista izvan toga. Prava drama sporog tempa sa dobrim povremenim tucama kojih da nema umrli bi od dosade.

Simpatican glavni junak koji od ''tepiha'' po kome su svi gazili, stasava u zrelog muskarca sposobnog da sa brani. Sve u svemu , cisti prosek.

Ocena 5.5/10

Večito zlostavljani slabić, onda kada mu je konačno proradio puki refleks, odgovorivši svom tlačitelju izbijanjem mu oka u školici, završava u popravnom domu. Tamo ga, naravno, čeka još gomila aždaHa za pa svojim osetilom za krv slabića. Avaj, u domu je i vrhunski borac, kome se ovaj naš slabić, poput kučenceta jbg, prišljamči, sa željom da prestane već jednom bežati od terora i sukoba. Momčić tu počinje trenirati, ubijajući svoj strah, jačajući pesnice.

Ono što je dodatno (meni) zanimljivo, je to što istovremeno, napolju, siledžija bez oka ima pa svoj put ka razvoju svojeg položaja i brutalnosti, čekajući našeg momčića da završi za kaznom.

Ima tu stvari koje bih voleo da su drugačije, ja bih to mračnije, sirovije, uz još poneki sloj likova, no solidan je ovo filmić i ovakav kakav jeste, nije nužno tu da brani čast "zatvorskog filma" u bratskoj nam Koreji a nije tek ni još jedan u nizu filmova o vršnjačkom nasilju, odnosu tlačitelja i slabića u školskim dvorištima, dovoljno je ovde svežine i iznad svega, interesantno vođeno.