Филм

драма, љубовен, романса (1998)

Dance Me to My Song

Za sve opcije molim te da se prijaviš ili registriraš!

}
Оцена од корисниците
-
7,1
Dance Me to My Song

Наслов:

Dance Me to My Song

Година:

1998

Жанр:

драма, љубовен, романса

Траење:

101 мин

Режија:

Rolf de Heer

Сценарио:

Rolf de Heer
, Heather Rose
, Frederick Stahl


Главни улоги:


John Brumpton
  >  Eddie
Danny Cowles
  >  Joe
Catherine Fitzgerald
  >  Dogface
Susie Fraser
  >  Social Worker
Carmel Johnson
  >  Temporary Carer
Joey Kennedy
  >  Madelaine
Phil MacPherson
  >  Trev
Rena Owen
  >  Rix
Heather Rose
  >  Julia

Опис:


A woman trapped in a twisted body from her bouts with the debilitating cerebral palsy communicates with the world via her computer with a voice box. Her caretaker is a short-tempered woman who begrudges the woman the care she needs. Things change when Rose bumps into a young man who starts giving her attention. This leads her to start fantasizing about a real sexual relationship. However, the caretaker takes an interest in the man, as well, which leads to the dramatic conclusion.
  • Слично за гледање
  • Коментари (1)

За коментирање мора да бидете пријавени!

  • puppet_master
    eXtreme member
    31.07.2017. 20:52
    Julia je milica u svojim ranim tridesetim, obolela od cerebralne paralize, zarobljena u malom, uvrnutom telu u vecitom grcu, misicima van domasaja mozga, uz minimalno nesigurne kontrole prstiju ruke, nesposobna da se krece, govori ili da na bilo koji nacin vodi samostalan zivot. Ona zavisi od grube, frustrirane Madelaine, koja joj je dodeljena kao kucna negovateljica,koja je pa konstantno u prelazu granice grubosti ka zlostavljanju no Julia nazalost nema mnogo izbora, celodnevna pomoc u takvim, kucnim uslovima je gotovo nedostizna, jedini drugi izbor joj je kakva grozna drzavna bolnica sa kojom milica ima losih iskustva, pre bi se svakodnevno izlagala naravi Madelaine, nego vratila u doticnu ustanovu. Jedina prijateljica, neodgovorna, blesava Rix, sklona alkoholu i divljanju, je moze tek povremeno posecivati, ipak daleko od Julijine tmurne svakodnevnice. Sve se menja kada u Julijin zivot dolazi dobrocudni (mada,poslovima mutni) tip, Eddie, u koga se Julija zaljubljuje. Madelaine sva u ogorcenosti i neostvarenosti, vecito u promasenim vezama, nikako ne moze da prihvati Julijinu povezanost sa Eddiejem, kao uostalom ni njegovu stpljivost i naklonost ka Juliji, te se podlo mesa u tu atipicnu vezu, podlo zavodeci Eddija, sto Juliju konacno stavlja u poziciju da se usprotivi Madelaini...


    Za rezisera Rolf de Heer-a, ovo je tipicno atipicni film kakvima nas bombarduje bezmalo citave svoje karijere, ovoga puta jasno u rvanju sa temom teze obolelih, hendikepiranih osoba, daleko od hollywoodskog ili pak eksploatacijskog tretmana, kakvi se mogu ocekivati sa doticnom temom. Mumlanje, balavljenje, teski grcevi tela, kao i scene grubosti, maltretiranja takve osobice, a pogotovo kontroverzne scene seksa (mada, da se razumemo, ovde nista nije blizu kakve pornografije, nista slicno tome), lisene erotike ili pak tipicno filmski ulickanog prikaza…Ne, ovde to odise mucninom. Film zacudo nosi i nemalo vedrih tonova, lukavosti Julije i njenih blesavih trikova kojima manipulise situacijama i ljudima, njen duh i humor, svakako prave fini balans bez koga bi ovo bilo negledljivo tezak film. No tema je upravo takva, ljudi i kada se ne rugaju obolelima, svakako okrecu pogled, dok su i same filmske storije ukalupljene u svega nekoliko pravaca...e pa ovo nije takav film, ovde se duboko zadire u mnostvo uglavnom "no-no" situacija-tretmana obolelih, od tog grubog odnosa i zlostavljanja, preko atipicne price o ljubavnom trouglu pa sve do, naravno, skakljivih scena seksa. Ne znam da li je i koliko sve ovde "lako prihvatljivo", cude pojedini obrti i npr sama Eddiejeva zelja/ljubav prema Juliji, no dobro de. Scenario je plod rada rezisera i glavne glumice, Heather Rose koja glumi Juliju, i same obolele od cerebralne paralize, sa i vise nego autenticnim prikazom zivota i svakodnevnih tegoba, pa mi je i tesko suditi dramaturski upitnoj uverljivosti pojedinih obrta. Vrednost filma se ipak ogleda u tom bitno drugacijem pristupu temi, realisticnom prikazu bezbrojnih poteskoca, uvlacenje gledalaca u taj daleki, grceviti zivot, sav u zavisnosti u drugih.


    Milica, Heather Rose, je zivela samo jos neku godinu da bi preminula 2002. sutradan po svom trideset šestom rodjendanu. Ovaj film ostaje iza nje, ne samo kao podsetnik na njen život, već i kao podsećanje na odgovornost prema obolelima. Proganjajuće iskren, istovremeno gorak, mučan, zabavan, šokantan, navodi na razmišljanje, zbilja specifično iskustvo, i kao takvo, od mene ima preporuku, iako definitivno nije za svakoga. Svejedno nezaobilazan u proputovanju kroz australijski film. puppet_master2017-07-31 21:03:03

{{message}}

{{item.title}}