Za sve opcije molim te da se prijaviš ili registriraš!

Nelyubov - Film koji opominje

Jedno od onih ostvarenja zbog kojih je film tako lepa i opčinjavajuća umetnost. Zvjaginjcev je, svakako, jedan od najboljih, ali i najprovokativnijih reditelja sadašnjice. Voljen ili ne kod publike, niko ne može, a da ne kaže, da su njegove "pokretne slike" nešto što ima dubinu duše, a takvih je, nažalost, sve manje u ovom "fast food" vremenu.

Naravno, uz posebnu odrednicu - "Rus"... 

Film Nelyubov ima specijalnu nagradu žirija Kanskog festivala, a proglašen je za najbolji i u Londonu i Minhenu. Zvjagincev veoma pažljivo, neki bi rekli i kamerno presporo, ali baš u tom prenaglašavanju detalja i samog vremenskog toka, leži sva lepota i univerzalnost, priča o tome kako smo izgubili "dečju nevinost" u vremenima "smutnim".

Dečak Aljoša nestao je jednog dana, nakon što je posle roditeljske prepirke usled njihovog skorog razvoda, čuo da nameravaju da ga daju u dom, jer nemaju vremena da se brinu o njemu u svojim "budućim" životima. Jer, i otac i majka imaju nove veze, a u njima nema mesta za 12-godišnjeg dečaka. Kreće potraga za dečakom...

I, to je manje više sve što bi trebalo znati o radnji ovog filma. Svako dalje prepričavanje uništilo bi draž sagledavanja celokupnog ostvarenja. I njegove poruke. Koja, kako je to stvar kod velikih umetničkih dela, može da se potpuno drugačije doživi u zavisnosti od gledaoca.

A, poslednja scena (ovo nije spoiler, jer ne otkriva rasplet), kada Aljošina majka u trenerci s velikim natpisom "Rusija" trči na onoj pokretnoj traci smeštenoj na terasi svog novog doma, jedna je od najjačih poruka u novijoj filmskoj istoriji koja nudi odgovor gde mi to sve kao civilizacija idemo - uz odgovor - "nigde, jer trčimo u mestu".

I, ako je prethodni film koji je potpisao Zvjagincev - Leviafan - bio pravo remek-delo "novog" ruskog filma, u kome su mogli da uživaju zaista široki krugovi obožavaoca filmske umetnosti, ovo ostvarenje je, ipak, mnogo intimnije i namenjeno prvenstvo "malo specifičnijim" ljubiteljima sedme umetnosti, Utoliko ga je i teže gledati, ali i osećate veliko zadovoljstvo kada ispunite taj zadatak. 

Jer, potrebno je zadržati dete u sebi...

  • Коментари (21)

За коментирање мора да бидете пријавени!

  • LjubicaSP
    Administrator
    26.09.2026. 16:05
    [QUOTE=AlexDeLarge]Nisam gledao mislim da je to Spyashchie (2017), Spavači bila je neka fora da je neka propaganda, pa se Bykov povukao , jeste režirao prvu , e sad da li je tačno ne znam.
    [/QUOTE]
    Takve kritike su uvek moguće kad se priča dotakne realnih i savremenih političkih događaja,
    mada ne vidim da u ovoj seriji toga ima više nego drugde. Naprotiv, likovi nisu jednodimenzonalni,
    već živi ljudi - s prošlošću, svojim traumama i niko nije samo dobar ili loš.
    Mada na suprotnim stranama, agenti privatno čak umeju i da pomognu jedni drugima.
    Možda je sve to samo filmska priča, ali je zanimljiva i dobro ispričana.

  • AlexDeLarge
    eXtreme member
    26.09.2026. 14:48
    Tačno i ne treba, a dobar je film, dobra su mu i prva dva o porodici The Banishment  Izgnanie (2007)  i The Return Vozvrashchenie koji mi se više svideo.
  • LjubicaSP
    Administrator
    26.09.2026. 14:41
    [QUOTE=aleksayu]
      Jesam ali je meni kudikamo raznovrsniji i dinamicniji reziser, izvrsna je serija gde on igra teroristu i mislim da ju je rezirao. Stara je mozda 7-8 godina , mozda cak i 10.
    [/QUOTE]
    Misliš na Spyashchie (2017) gde je Bikov režirao prvu sezonu i igrao ulogu teroriste Slave.

    A Neljubov zaista nije prijatan film, jer to i ne treba da bude, ali ima svoju vrednost 
    kao teška kritika savremene porodice i društva, u vrlo složenom umetničkom postupku, 
    o čemu je mnogo rečeno na Vikipediji:

;

{{message}}

{{item.title}}