The Vigil – Yiddish horror iz Blumhouse produkcije

Korona kriza je žestoko pogodila filmski svijet. U nestašici filmskih naslova koji haraju kino sale na tjednoj bazi, na red dođu filmovi koje možda ne bi zamijetili izvan okvira žanra. Tako je i s novim horrorom iz produkcije Blumhouse, produkcijske kuće koja se specijalizirala za horrore. Često zapaženi, u okvirima žanra s visokim budžetom – The Purge, Insidious, Sinister, Get Out, Halloween, filmovi iz Blumhousea imaju određenu reputaciju kvalitete, jasno u uskim žanrovskim okvirima. Kako se The Vigil uklopio u shemu horrora koji imaju pečat žanrovske kvalitete? Ako mene pitate sasvim dobro. Mada po budžetu spada u skromnije filmove iz Blumhousea, što je i razumljivo. U korona svijetu zatvorenih kino dvorana, teška artiljerija se čuva za neka bolja vremena. Prije ljeta 2021. godine, teško možemo očekivati blockbustere, pa čak i iz horror žanra, koji izbacuje šačicu skupih blockbustera godišnje.

Nakon nezamislive tragedije, mladi Hasid iz Brooklyna - Yacov, udaljuje se iz svoje ortodoksne zajednice. No jedne noći pristupa mu njegov bivši rabin Shulem. Nudi mu da za određenu svotu dolara bud Shomer od ponoći do jutra. Shomer je osoba koja noću bdi nad tijelom pokojnika, čita Psalme, te štiti tijelo od zlih sila. Mladi Yacov u stvari ni nema izbora. Novca nema ni da plati stanarinu, pa nevoljko pristaje da čuva tijelo pokojnoga g. Litvaka. Preminuli starac je bio član židovske ortodoksne zajednice, a preživio je i Holocaust. Ono što Yacov ne može znati je da g. Litvak osim ratnih trauma, iz Buchenwalda vuče za sobom nešto više od obične noćne more...

Film The Vigil je prvijenac Keitha Thomasa, koji je okupio jako dobru ekipu na setu. Izbor glavnoga glumca Davea Davisa je pun pogodak. Pošto je film bar dvije trećine na njegovim plećima, Davis je svoju ulogu odradio odlično. U horrorima, naročito u slasherima, navikli smo uglavnom na vrištave curetke (čast izuzecima) koje bez imalo glumačkoga iskustva promiču ekranom i ne ostave nikakva traga u filmskoj industriji. Ovdje je riječ o glumcu koji je počeo kao kazalištarac s fokusom na Shakespearea. Što se iskustva tiče ni tu nije baš kratak, Greyhound, Logan, The Walking Dead. Ja ga budem zauvijek pamtio po glavnoj ulozi u Bomb City (Brian Deneke), sjajnoj drami o kojoj sam već pisao na ovoj stranici.

Osim Davisa kritika je s pravom nahvalila kameru Zacha Kupersteina, čija je igra svjetlosti i sjena, glavni adut zlokobne atmosfere koja obavija mračnu kuću gdje se Bdjenje odvija. Mene ja fascinirala i glazba Australca Michaela Yezerskoga. Od prve do zadnje minute glazba vam ne dopušta da predahnete. Nema vrištanja, pa tišine i šumova. No ima zato takve snage da nemate vremena opustiti se ni trenutka. Kamera i glazba su u svakom slučaju druga glavna poluga ovoga filma, nakon Davisa. Naravno da treba imati na umu da u horroru teško da možeš dobiti priču koja već nije viđena ovako ili onako. Zato je važno dobro odigrati karte s ovime što imaš, a Keith Thomas je to uspio napraviti. Zlokobna atmosfera jež važan dio filma, ovdje je ima napretek, bez puno jezovitih CGI-efekata.

Još da napišem par riječi o tematici filma. Hasidi su ortodoksna skupina unutar židovske zajednice. Prepoznatljivi su po onim repićima ispod crnih šešira. U židovskoj tradiciji postoji Dybbuk, zli duh koji opsjeda tijelo žrtve a u stanju je prijeći s pokojnika na slijedeću žrtvu. Inače Dybbuk je hebrejska riječ a znači „čin lijepljenja“. Shomer je osoba koja čuva tijelo pokojnika od zlih duhova, noću kada je tijelo izloženo na odru. Često je plaćena za svoje usluge, jer ne postoji nitko od strane obitelji tko to može obaviti na tradicionalni način, uz Psalme i Toru.

Da li pogledati The Vigil ("Bdjenje")? Ako ste ljubitelj žanra, dok čekate i čekate, blockbustere, svakako. Ako niste ljubitelj žanra, ne gubite vrijeme na priču za koju bi zaključili da je već viđena, da ne donosi ništa novo i slične uobičajene primjedbe ljudi koji zalutaju pa gledaju film koji u pravilu nije za njih.