A Hidden Life - Emocionalno putovanje kroz službu jednog ideala

"Jer rastuće dobro ovoga svijeta dijelom ovisi o nepovijesnim činovima; i to što stvari nisu tako loše po nas koliko su mogle biti, dijelom dugujemo onima koji su vjerno živjeli skrivene živote i počivaju u grobovima koji se ne posjećuju". 

- George Eliot

Generička priča o sudjelovanju u ratu i ratovanju te ratnim junaštvima pojedinca, bilo da je kanal koji ju dovodi konzumentu filmski, literaturni, slikarski ili glazbeni, najčešće glorificira kralja, generala, bojnika ili nekog drugog visoko pozicioniranog člana društva. 

Bilo da je riječ o rimskom carstvu, osmanskim ili vikinškim osvajanjima ili građanskim ratovima, epovi, poeme i zapisi su načelno bili rezervirani za vođe, a isticanja malog čovjeka su većinom bila predmetom folklora koji je, protekom nekoliko naraštaja, uz par iznimaka, postajao zaboravljen.
Doduše, ratovanje 20. stoljeća uspijelo je iznijedriti nekolicinu heroja proizašlih iz običnog puka, čija su imena ostala zapamćena, ponajviše zahvaljujući pristupačnijim metodama dokumentiranja i povećanoj slobodi plasiranja umjetničkog sadržaja.
"A Hidden Life" je upravo priča o jednom takvom čovjeku, obiteljskom čovjeku iz malog sela u Austriji, koji je, ne sudjelovajući u ratu, postao heroj.

Priča prati Franza Jägerstättera (August Diehl), u ulozi farmera, u idiličnoj atmosferi austrijskog brdskog sela Radegund (Sankt Radegund), u kojem živi sa suprugom Franziskom (Valerie Pachner) i njihove tri kćeri. 

Uzorni su i poštovani članovi zajednice, a dane provode obrađujući zemlju, uzgajajući stoku i upražnjavajući vjerske običaje, do trenutka u kojem Franz prima poziv za pristup njemačkom Wehrmachtu, te odrađuje osnovnu vojnu obuku, nakon koje se vraća u Radegund.

U godinama koje slijede, Franz ističe svoju anti nacističku filozofiju te pokušava propagirati besmislenost rata, odbijajući slaviti Hitlera. U pokušaju javnijeg djelovanja, uspijeva doći i do audijencije kod biskupa u Linzu, koji je, iako razumije Franzove stavove, u strahu od daljnjih postupaka.  

Ratno stanje se u međuvremenu pogoršava i muški stanovnici Radegunda, koji su sposobni služiti ratnu obvezu, primaju pozive za aktivnu službu, te odlaze na istu.
Franz se odbija odazvati, te uspijeva odgoditi svoju službu, što prvotno izaziva negodovanje ostatka mještana, a potom utječe i na sve veću izoliranost njega i njegove obitelji.

Ipak, u veljači 1943. godine, nakon nekoliko odgoda, Franz naposljetku dobiva neodgodivi poziv te se priključuje aktivnoj službi, no po dolasku u garnizon u Ennsu odbija položiti zakletvu Hitleru, nakon čega ga smještaju u zatvor u Linzu, a potom u Berlinu, u kojima se nad njim vrši fizičko i mentalno zlostavljanje cilj kojeg je priznavanje Hitlera i njegove ideologije, što je nešto na što Franz ne pristaje te se njegovo obitavanje u zatvoru pretvara u mučeništvo.

Franz i supruga Franziska tijekom njegovog zatočeništva komuniciraju pismima te se kroz istu komunikaciju odigravaju dvojbe i sumnje oko smislenosti njegovog čina, odnosno njegove ustrajnosti u vlastitoj ideologiji. 

Iako njegovo mučeništvo ima jasnu poruku i načelno je nit vodilja filma, režiser Terrence Malick (The Thin Red Line, The Tree of Life), koji je ujedno i scenarist, prepoznaje izuzetnu važnost onoga što Franziska čini te veliku pažnju usmjerava na nju, koja, u odsustvu supruga, igra još važniju ulogu. Ona je ta koja iznosi teret suprugovog mučeništva - obrađuje zemlju, odgaja troje djece i trpi uvrede na račun suprugovih činova - mještani brane igru vlastitoj djeci s njihovom djecom, kradu povrće s njenih njiva i gledaju je s prijezirom, no ona i dalje pruža svoju punu potporu suprugu, kakva god njegova odluka bila. 

Malick fantastično pripovijeda izoliranost koja je posljedica Franzovog nauma. Njegova borba nije javna, ona to postaje tek godinama nakon njegove smrti - on je sam u sobi sa svojim idealima i vjerom i ne postoje kamere koje će to dokumentirati i zbog kojih bi on mogao mijenjati stavove masa. On je svojevrsni izopaćenik koji u trenutku svog mučeništva ne zna kakvim će ga pamtiti svijet. Tek godinama nakon smrti iz izopaćenika se pretvara u mučenika -  1950. godine žena počinje primati njegovu mirovinu, a 1964. godine, objavom knjige "In Solitary Witness: The Life and Death of Franz Jägerstätter", autora Gordona Zahna, priča iz malog sela postaje poznatom. Godine 2007. Papa Benedikt XVI. proglašava ga mučenikom, a kasnije iste godine postaje beatificiranim.

Terrence Malick je proveo tri godine editirajući A Hidden Life i to je nešto što se vidi - [iroki kadrovi Radegunda, s beskrajnim njivama i planinskim, šumskim predjelima, doslovno pozivaju na odlazak tamo, šetnju po zemljanim stazama i ležanje u visokoj travi. Isto tako, savršeno prezentiraju idilu i poeziju skladnog odnosa koju je obitelj Jägerstätter imala, prije rata. 

Malick svojom emocionalnom vizijom jednog skrivenog života idealu i reperkusijama proizašlim iz ustrajanja u istom pokušava naći smisao i spoznati ispravnost.
Pruža razloge tvrdoglavog ustrajanja u idealu i sugerira nam pozitivne posljedice istog ustrajanja. Isto tako, jasno pokazuje koliko štete jedan ideal može učiniti.

A koliko smisla ima jedno unatoč drugom, stvar je isključivo osobne prosudbe, a nikako generalno jasne definicije. 

I to je ujedno i epilog koji pruža Franziska:

"Doći će vrijeme kad ćemo znati zašto smo radili sve ovo. 

Neće biti misterija.
Znat ćemo.. zašto živimo.

Okupit ćemo se.

Zasadit ćemo voćnjake i njive. 

Obnovit ćemo zemlju.

Tamo ćemo se sresti,

u planinama."