8 Tage - Tko živ, tko mrtav...

Što bi vi učinili da znate da vas i vaše bližnje čeka skora i neupitna smrt? Da se nemate kamo sakriti, no da ipak postoje neke male matematičke šanse da bar izbjegnete prvi udar asteroida na zemlju? Bi li se borili do zadnjega trena, ili pak nihilistički uživali u zadnjim trenucima vašega života na Zemlji?

Na ova i brojna druga pitanja pokušava odgovoriti ova njemačka serija snimljena u produkciji Sky Deutschland. Serija ima 8 epizoda, a to je jasno povezano s brojem dana koji čeka Europa, do udara asteroida Horus koji juri prema Francuskoj. Broj očekivanih preživjelih je: 0. Nešto slično onome što je zbrisalo 75 % života na Zemlji prije 66 milijuna godina, kada su dinosauri prestali biti dominantna vrsta na planeti Zemlji, a šansu su dobili sisavci, pa shodno tome ja pišem ovaj osvrt a ne neki T-rex.

Susanne i Uli, liječnica i njen suprug fizičar, nastoje se dočepati Rusije sa svoje dvoje djece, malenim dječakom Jonasom i tinejdžerkom Leonie. Ne ide sve po planu, granice su zatvorene, pa se obitelj u rasulu razdvaja. Istovremeno pratimo i Susannina brata Hermanna, političara i člana stranke na vlasti kako sebe i svoju trudnu suprugu Marion, pokušava ubaciti na avion za SAD. Dok brod tone štakori od političara ako imaju utjecaja spašavaju sebe i svoje bližnje, dočim obični ljudi nastoje nekako naći načina da se snađu tu gdje jesu. Neki, poput Klausa grade bunkere, drugi bježe iz Njemačke, ako mogu. Neki su se predali i tulumare, piju i drogiraju se, nastojeći zaboraviti skorašnju propast....

Serija je uvjetno rečeno, dramatski prikaz katastrofe koja je neumitna, te mijenja način ponašanja svakoga pojedinca i društva u cjelini. Što ste sve u stanju učiniti da bi spasili sebe i djecu, vidimo na primjeru Susanne. Kako se ponaša vladajuća elita, to nam se prikazuje kroz grčevitu borbu Hermanna da sačuva svoju guzicu, prvenstveno svoju, a ako ide, onda i trudnu suprugu. Na desetini likova imamo prilike vidjeti, kako bi to izgledalo da se stvarno događa, sada i nama. Etika u vremenu pred istrebljenje vrste, ostaje mladima, koji začuđujuće drže do drugih, dok oni u srednjim godinama, čine sve da nekako izbjegnu kraj. Koliko su daleko spremni ići u tome? Pitanje biološkoga opstanka je izgleda jače od morala. Bar ako pitate Petera Kocyla, autora serije.

Serija gledano iz nekakvoga filmskoga kuta, naginje sapunici. Po ustaljenom šablonu, pratimo cijeli niz različitih likova koji kroz karaktere pojedinca, nastoje prikazati globalnu sliku društva koje je pred katastrofom i raspada se po šavovima. Ima tu nabacano svega i svačega, od obitelji, politike pa sve do čuvara reda i zakona. Nastojalo se uvjerljivo pokazati, da kada dođe stani-pani, čovjek je čovjeku vuk. Rekao bih očekivani pristup. Ono što se može zamjeriti Kocyilu, je da išao u krajnost, pa neki likovi koji imaju zrno ljudskosti u sebi, tu ljudskost brzo izgube. Pesimizam je blaga riječ. Prije bih rekao crnilo. U tolikoj mjeri, da na kraju izgubite interes za većinu likova, te vam je svejedno, tko i gdje bude dočekao smrt, u trenutku udara Horusa.

8 Tage ima zanimljivu premisu. Kako bi dočekali kraj svijeta. Da li su autori uspjeli dočarati svijet u iščekivanju kataklizme? To morate sami ocijeniti. Ja bih vam mogao reći da ukoliko ne pogledate seriju, nećete puno toga propustiti. Ako pak pogledate, ne budete ni pretjerano razočarani. Serija je naprosto osrednja. Kamera (Benedict Neuenfels), muzika (David Reihelt), fotografija, glumci. Sve je moglo biti bolje, no i ovo što je snimljeno, moglo bi zadovoljiti prvenstveno ljude koji vrijeme pred malim ekranima provode uz sapunice.

Gledati ili ne? Ostaje na vama, ja je ne bih pogledao još jednom, to je sigurno.

Zanimljivost: Asteroid je dobio ime po Horusu, bogu iz egipatske mitologije. No postoje dva Horusa. Asteroid je sublimat oba. Jedan je rođen pa sakriven (kao i asteroid koji je zbog crne boje prekasno primijećen sa Zemlje). Drugi je bog Sunca i nebeskih visina te donosi Svijetlo, no ne onakvo kakvo bi mi priželjkivali.