Parfum - Novo ruho bestselera njemačke književnosti...

Kada je 1985.godine Patrick Suskind objavio svoju novelu „Perfume- Story of a Murderer“, nije mogao znati koji silan utjecaj njegova knjiga bude imala desetljećima nakon što je napisana. U tom nekom horror-thriller žanru, jedino mu može parirati po utjecaju „The Silence of the Lambs“, iz 1988. godine, Thomasa Harrisa. S time da literarno gledajući Suskindov roman ima daleko veću težinu.

U svojoj noveli Suskind istražuje najpotcjenjenije ljudsko čulo, čulo mirisa. Čulo emocija, isto tako čulo senzualnosti i seksualnosti, a i ponajmanje „popularno“ čulo. U knjizi je majstorski provučeno kroz priču o siročetu Grennouileu, koji je rođen u Francuskoj u 18. stoljeću, a posjeduje nevjerojatno istančano čulo mirisa. Upravo ta začudna priča, prodata u preko 20 miliona primjeraka širom svijeta poslužit će kao predložak Tomu Tykveru (dobrom prijatelju Patricka Suskinda) za filmsku adaptaciju, 2006. godine. Film Perfume: The Story of a Murderer nije uspio dočarati u potpunosti svijet mirisa Patricka Suskinda, pa je sada 12 godina poslije, 2018. snimljena serija u produkciji ZDF-a i Constantin Filma, koja je pak puno bolje prihvaćena od strane kritike i medija širom svijeta (Netflix je otkupio prava svjetske distribucije). Serija je slobodna adaptacija Suskindove novele, smještena je u dva različita perioda, a oba u današnje doba.

Mlada kantautorica Katharine, ubijena je, a tijelo izgleda kao da je korišteno u ritualne svrhe. Njena prelijepa duga crvena kosa je potpuno odstranjena, kao i pubične i pazušne dlačice, zajedno s velikim dijelom tkiva. Istragu vodi mlada inspektorica Nadja Simon, koja si je život zakomplicirala vezom sa šefom, tužiocem Grunbergom. Ubrzo u centar istrage dospijeva skupina nekadašnjih prijatelja iz internata, koji su svi međusobno emotivno, ili seksualno povezani, a naravno poznavali su Katharine. Zajednička strast im je istraživanje svijeta mirisa i obožavanje Suskindovoga romana „ Parfum“....

Priča serije je najblaže rečeno veoma komplicirana. Osim što radnja skače iz sadašnjosti u prošlost, ono što bude malo umanjilo kvalitetu doživljaja, dosta je komplicirano i složeno razrješenje. No s druge strane nešto je u ovoj seriji zaista fascinantno. Fotografija. Nevjerojatna fotografija. Takav stilizirani doživljaj filmske umjetnosti u tv seriji već dugo nisam vidio.  Čovjek koji je zadužen za kameru je Jakub Bejnarowicz, rođen 1980, Poljak. Ne vrijedi nabrajati sve njegove nagrade, dovoljno je pogledati ovu seriju o kojoj pišem. Inače serija obiluje stiliziranom erotikom i seksom. Pa kada se pribroje brutalni prizori umorstva, očito se nije moralo paziti na cenzorski predikat, od čega boluju američke serije. Likovi su gotovo svi redom malo „pomaknuti“, a zajednička im je crta očajnička želja za prihvaćanjem. Tu se ušlo u dubinu Suskindova romana.  Pitanje, dokle smo spremni ići da budemo prihvaćeni i voljeni, ovdje je rastegnulo granice, gotovo ih izbrisalo. Sva ubojstva su povezana sa željom da budemo voljeni i željeni. Da li nekome ova serija bude morbidna? Brutalna? Definitivno da. No najviše će primjedbi biti na zapetljani rasplet, tj. sam završetak prve sezone. Kao i u „Sharp Objects“, budite jako skoncentrirani baš na samome kraju, zadnje šeste epizode.

Gledati ili ne gledati? Ja bih mogao još jednom. Ali jasno je da ova serija ipak ne bude za svakoga. Za sve ljubitelje morbidnih priča, Suskinda, brutalnih odnosa, patoloških karaktera i malo grublje erotičnosti ne bi trebalo imati dvojbe.

Dodatak: Svi znaju da biramo partnera djelomično po mirisu, feromonima. Nos nam prikriveno govori tko bi mogao biti dobar odabir za spolnog partnera u genetskom smislu reprodukcije. No koliko je osjet mirisa slabo poznat da ilustriram ovako: Nedostatak vida - sljepoća; Nedostatak sluha - gluhoća; Nedostatak njuha.......?