Svartsjön - Promašen koncept...

U svim svojim osvrtima, bilo na serije, bilo na filmove, nastojim pisati afirmativno, pozitivno. Čak i po cijenu da mi netko predbaci da sam nešto prikazao u boljem svjetlu no što zaslužuje. No, ne ide baš uvijek sve glatko, ipak ovo nije tekuća vrpca, već je svako djelo svijet za sebe. Treba se poklopiti prilično toga da bi bezrezervno dao preporuku za neki filmski ili tv uradak. Naravno da čim ovo pišem u uvodu, znači da sam naletio na tv seriju koju baš i ne bi mogao svima preporučiti. Svartsjön iliti „Black Lake“ je skandinavska tv koprodukcija (švedsko-danska-norveška točnije rečeno). Do sada je snimljeno 16 epizoda. Prvi dio se emitirao 2016. godine - osam epizoda, a drugi dio od još osam - 2018. godine. Ovdje budem nešto napisao o drugome dijelu Svartsjön koji je zamišljen kao prequel, a pojavljuje se nekoliko likova koje smo upoznali u prvih osam epizoda emitiranih dve godine ranije.

Johan dolazi na otok Bogu iza tregera u udaljenom dijelu Gotlanda. On je tu po kazni jer je pijan vozio a to se ne tolerira u Švedskoj kao kod nas, čak ako ti je otac velika riba u poslovnom svijetu. Na otoku se nalazi poprilično raznoliko društvance. Minnie je ovisnica o alkoholu i narkoticima koja je izgubila skrbništvo nad kćerkicom. Amina je ovisnik o seksu, a ostali su malo mutni likovi koji žele nešto napraviti sa sobom. Njihov guru Uno ima potrebite papire da ih sprovede kroz „samoizgradnju“, te im kroz certifikat omogući da se vrate na kopno kao „popravljeni“ mladi ljudi koji mogu nastaviti normalno živjeti kao i svi mladi ljudi diljem kugle zemaljske. No naravno da ne ide sve po planu, jer zlokobni otok krije neke svoje mračne tajne iz prošlosti, te sa svakom epizodom stvari na otoku postaju sve opasnije za malu zajednicu mladih ljudi….

Ako vas ovo što sam napisao podsjeti na reality na RTL-u, kakvih ima na tone danas, niste pogriješili. Grupa mladih izvršava dnevne zadatke, druži se u prirodi. Kuje spletke, smije se, zabavlja i radi po instrukcijama gurua, da bi ostvarili neki svoj cilj. No na RTL-u njih nitko ne ubija, niti atmosfera odiše paranormalnim. Ovdje se koncept realitya miješa sa thrillerom a koketira i sa paranormalnim, a ni jedno ni drugo nije spojeno kako treba sa suvislom pričom. Motivacija likova, a nadasve rasplet pati od brojnih propusta, nedorečenosti pa i pomalo zbrke, koja umanjuje doživljaj. Kada se to spoji sa glumačkom postavom u kojoj je Filip Berg jedini malo poznatiji a i „najbolji“ glumac, dobije se drugorazredna tv serija, sa likovima koji pate od neuvjerljivosti i izrazito manjkave priče koja ne ide do kraja ni u jednom pravcu. Dašak, pramičak paranormalnoga ostaje na tome dašku. Thriller potka je standardna do bola, a vama preostaje samo da pogađate tko ima motiv da bude ubojica, a i tu budete razočarani, bar sam ja bio, razočaran, ne i iznenađen.

I sada dolazimo opet do onoga što sam napisao u uvodu. Pišem, želim pisati afirmativno. No, ne ide svaki puta. Ovdje ne ide. Ima boljih serija, ima boljih načina za potrošiti zimske večeri, pa taman na reality show, koji bar ne koketira sa ničim, osim ako nije Big Brother. Tamo koketira svatko sa svakim.

Ali bar znaš na čemu si.