Tuntematon sotilas - Veliki finski ratni spektakl

Nakon norveške ratne sage Den 12. mann, dobili smo i finski veliki ratni spektakl - Tuntematon sotilas.

Ovo je treća po redu adaptacija književnoga klasika po imenu Väinö Linna.

Ako su se u komentarima koplja lomila oko uloge Norveške tijekom Drugoga svjetskoga rata, što tek bude nakon ovoga ratnoga epa?

Što u kratkim crtama valja znati prije gledanja ovoga ratnog spektakla? Radnja filma započinje 1940. kada Finska odluči vratiti neke teritorije koje joj uzela Rusija u tkz. „Zimskom ratu“ 1939 godine. Iskoristivši Drugi svjetski rat, Finci potiskuju Ruse iz Karelije i pokušavaju uspostaviti granicu gdje je nekad bila. Finci ne samo da puštaju Njemačku da preko njenoga teritorija napadaju Rusiju, nego i otvoreno ratuju na strani nacista kod Lenjingrada. Tako da od 1939. do 1944. Finci vode dva rata - primarni, protiv Rusije i potpomažu Njemačku na ovome sjevernome dijelu fronte. Istini za volju, Rusija nije bila dobar veliki susjed na Istoku, te je uvijek dominirala nad brojčano vrlo malenim finskim narodom. Toliko o povijesnim okolnostima.

Priča filma započinje 1940 godine, kada regularna finska vojska potiskuje Rusiju sa svojih granica u Kareliju. U nekoliko velikih bitaka Finci ostvaruju svoj cilj, bar na početku. Pratimo sudbinu vojnika iz 4. čete, mitraljeske, pješadijskoga bataljuna finske vojske. Kroz oči nekolicine ratnika, lete ratne godine. Izmjenjuju se pobjede i porazi, a njih je, s svakom slijedećom bitkom, sve manje i manje...

Film vrlo uredno prati sve postulate velikih ratnih epova, te kroz sudbinu odabranih pojedinaca, pratimo sudbinu cijeloga naroda u teškim ratnim vremenima. Glavni lik veteran Rokka je sublimat finskoga naroda, hrabar i nevjerovatno dobar ratnik, uz to svojeglav i veliki bundžija. Ne priznaje autoritete i neslomljiv je ako treba i po cijenu vlastite štete. Kao i svim ratnim epovima, postoji određeno napuhavanje ega, pa tako Rokka u pojedinim scenama doslovce sam-samcat satre cijele ruske pukovnije.

Isto tako je veoma zamjetno isticanje nacionalnoga ponosa, što nije ništa neobično za one koji su gledali npr. američke ratne spektakle. Ako maknemo na stranu politiku, ratna zbivanja kao takva su jako dobro prikazana u ovome bez sumnje velikome ratnome filmu. Jako se pazilo na sve. Od tehnike, kamere, pa sve do montaže. Primjetno je i kako je režiser Aku Louhimies koristio prirodne zvukove da bi dobio na autentičnosti. Sve u ovome filmu savršeno štima. Gluma je za takvu vrstu filma i više no dobra. Patetika je svedena na najmanju moguću mjeru. Uglavnom izvanredan ratni spektakl, snimljen uz veliku pomoć finske vojske, uglavnom u tehnici.

Za ljude koji su uživali u „Združenoj braći“, ovo bude poslastica. Ovo je doslovce spektakl od tri sata trajanja, od čega je čista borba bar 2/3 filma. Nezaboravan doživljaj za sve ljubitelje ratnoga filma.

Moja preporuka je svakako gledati, zanemariti politička događanja, koja već odavno pripadaju prošlosti, te uživati u bezbrojnim bitkama, koje se doslovce smjenjuju jedna za drugom, bez praznoga hoda.

Zanimljivost: S obzirom da je scena borbe toliko, da se doslovce smjenjuju jedna za drugom, zanimalo me je koliko je sati snimljenih bitaka bilo u montaži? Odgovor: preko 30 sati je bilo svedeno na bar dva sata čiste borbe.