Neuspio Egzorcizam

Puno se prašine diglo u medijima kada su se pojavile iscrpne informacije sa snimanja Matanićevoga novoga filma Egzorcizam. Film je trebao biti hvalevrijedan iskorak iz uskih žanrovskih odrednica koje desetljećima vladaju na ovim prostorima. Iskorak u dosad malo korišteni žanr psihološkoga horrora, koji itekako može zagolicati maštu domaćega gledatelja, željnoga promjene nakon dugogodišnjega raubanja dramaturško-političke tematike. Trebao je biti, a nije.

Maša Artuković živi poput zatočenice kod starije sestre Vere u podrumu. „Bolesna“ mlada djevojka prošla je tretmane kod lokalne psihijatrice, no bezuspješno liječenje potaklo je dominantnu Veru, inače vjerskoga fanatika, da pomoć potraži u krilu Crkve, točnije lokalnoj Nadbiskupiji. Crkva šalje egzorcistu,lokalnoga svećenika Bruna, da izvrši osporavani i tajnoviti obred egzorcizma. Obredu još prisustvuje psihijatrica Sofija, te tv ekipa, Obiteljske televizije, koja prati Crkvu, te se nada pokazati da u suvremeno doba, zastarjeli obredi nemaju mjesta u modernoj crkvenoj stvarnosti.

Naoko izgleda sasvim pristojan materijal za jednu dobru inačicu domaćega horrora. No Matanić sredinom filma odlučuje da secira grupu ljudi oko mlade djevojke, te film skreće u klasičnu drametinu. Izvlačeći u klaustrofobičnoj tami podruma prljave i ružne pojedinačne tajne, Matanić simbolički istjeruje demone iz bolesne i otužne svakodnevnice kako pojedinca tako i društva. Služi se klasičnom horror ikonografijom, te je spaja sa mučnom introspekcijom, koja u pojedinim trenucima, stvarno bude teška za gledanje.

Film je snimljen 2017 u Vodnjanu, po istinitoj priči o izvršenom obredu egzorcizma, koji Crkva nastoji opovrgnuti, a koji se dogodio u trenucima kada je on u Puli pripremao kazališnu predstavu s temom-egzorcizma. Naravno da se Matanić okoristio informacijama te je snimio film na originalnim lokacijama u Vodnjanu, usput dobivši besplatnu i djelotvornu reklamu. Puno se pričalo o ljutnji katoličke Crkve, koja se tobože ne slaže sa tematikom - egzorcizma. Mislim da se Crkvi puno više ne sviđa što Matanić razvlači u filmu činjenicu da mnogi svećenici ne mogu držati zakopčan šlic, te zloporabe svoj utjecaj na mlade ljude.

Matanić je imao šansu napraviti dobar žanrovski film, no nije odolio da ne oplete po prljavštini u kojoj se njegovi likovi guše. Egzorcizam u njegovom filmu je simboličko čišćenje, izvrtanje najmračnijih tajni pojedinca u modernom društvu, u nadi da se može krenuti dalje. No koliko je to uopće moguće pokazuje kraj filma, kada se poniženo društvo razilazi a njima je kao i nama gledateljima uskraćena katarza i pročišćenje, tj. oslobađanje od vlastitih demona.

Film na žalost ne mogu preporučiti, jer kao što sam već rekao, Matanić je napravio teško i mučno djelo, teško gledljivo a uglavnom izvan horror matrice. Šansa je propuštena, idemo dalje.