Za sve opcije molim te da se prijaviš ili registriraš!

Anniversary - Film godine, distopijski, a naš

Bilo bi nepravedno i neodgovorno reći da ovo nije jedan od najvažnijih, a samim tim i najboljih filmova 2025. godine. U pitanju je izuzetno snažna porodično-politička drama, s elementima "distopijskog realizma", koja svojom angažovanošću opominje na ćorsokak kojim tumara ljudska civilizacija... na ma kom kraju planete da se nalazi...

Amerika, reklo bi se sadašnjica (a, možda i nije). Diane Lane je uvažena profesorka na univerzitetu (reklo bi se liberalnih shvatanja). Njen muž Kyle Chandler vodi porodični restoran, a imaju četvoro dece. Film počinje njihovim zajedničkim okupljanjem na proslavi godišnjice braka Elen i Pola (kako se u filmu zovu pomenuti). Tri ćerke takođe su liberalnih shvatanja, dok se brat Josh (Dylan O’Brien), ne baš ostvareni pisac i porodična neka vrsta "crne ovce" pojavljuje s novom devojkom Liz (Phoebe Dynevor), nazovimo je "radikalkom desničarskih shvatanja". Da stvari budu još gore, ispostaviće se da je Liz nekadašnja studentkinja mame Elen, koja je bila primorana da napusti univerzitet zbog svojih stavova i dubokih neslaganja s tamošnjom hijerarhijom, kojom je pripadala i Elen. U međuvremenu Liz je objavila bestseler-knjigu naslovljenu The Change: A New Social Compact, svojevrsni manifest učenja o novom društvu, postajući i nova zvezda konzervativnih medija i novog političkog pokreta. E, pa, takva godišnjica, međutim, samo je uvod u sledeće, koje će odisati sve gorom i gorom atmosferom, baš kao što se tokom godina menjala i sveukupna klima u društvu, sad već zapalom u totalitarizam, što će kulminirati i tragičnom sudbinom većine glavnih protagonista...

Ono što posebno dalje briljantnost" ovom filmu, jeste pažljivo isklesan scenario, kome, apsolutno ne nedostaje nijedna karika da bi bio svrstan u original društene angažovanosti kroz vizuru umetnosti. Svi likovi u filmu i njihovi međusobni odnosi jesu pažljivo izbalansirani, ali toliko svrsishodno da se, uprkos, jasnoj ideološkoj izdiferenciranosti, nijednog trenutka ne osetimo komotno u svom shvatanju postulata demokratije i totalitarizma, neprestano postavljajući pitanja o smislu jačine uverenja kojim smo obrlaćeni. U krajnjem slučaju, ima li razlike između isključivosti oba pola? I koliko smo daleko spremni da idemo, dok ne prodamo ideje, svoje bližnje, porodicu i državu. I šta je to uopšte država? Distopijska Amerika, u datom slučaju, ili se kroz nju prelama celokupna slika o ljudskoj civilizaciji, samo ovaj put namerno omeđena (trampističkim?) granicama. To je pitanje koje samo vrhunski intelektualci mogu i smeju da postave, ono koje nadilazi provokaciju "na prvi loptu" i zato svim protagonistima ovakve društvene angažovanosti - svaka čast!

Reditelj ovog ostvarenja jeste nagrađivani Poljak Jan Komasa (ove godine isporučio nam je i horor-triler Good Boy, a autor je i cenjenih filmova poput Boze Cialo, Miasto 44, Sala samobójców. Hejter... Za Anniversary verovatno neće dobiti mnogo nagrada (o "Oskaru" i da ne govorim), ali, hej, ovo je film koji je za legendu!!!

 

  • Коментари (45)

За коментирање мора да бидете пријавени!

  • fragolan
    member
    30.12.2025. 22:50
    [QUOTE=ar8c]
    Suština svih problema liberalizma je upravo Ima slobode ili nema slobode! Ako nema, zašto i zbog čega je tako, odnosno šta učiniti da je pridobijemo.
    [/QUOTE]
    Hehe, bojim se da je upravo ova izjava problematična jer je identična doživljaju nekog vernika, hrišćanina, muslimana... Suština problema liberalizma je što se trti u svaku poru društva... u dlaku identično religijama u svom naponu, u našem periodu komunizmu. To je ono što ovaj film namerno i svesno preskače, da je neko napravio "14 različitih WC-a" iz ničim poznatih razloga. Malo je neozbiljno pričati političku priču, snimati film o budućnosti, a svesno skrivati prošlost... I sasvim je logično da ljudima pre ili kasnije pukne film, propada ideologija u kojoj ti neko nameće svoju ideologiju, a još veći paradoks je da se priča o ideji slobode Big smile

    Nadao sam se da ćemo ranije doći do nekih zaključaka, ali suština svih propadanja ideja je postojanje odgovornosti prema toj ideji koju slediš. Kad postoji odgovornost, onda različite ideje koegzistiraju, nema sukoba. Voleo bih da ste na temu propadanja kulture došli do ovog zaključka, umesto pravi ljudi na pravom mestu... Kad postoji odgovornost, onda se sve to samo namešta, pravi ljudi dolaze na pravo mesto zato što smo tada manje više svi svesni svojih kvaliteta. Umetnošću se odavno širom sveta ne bave odgovorni ljudi, već slobodni. A slobodnim ljudima pada svašta na pamet... pa i udaranje publike patikom u glavu i pljuvanje u usta... Ako nastavim, pokazaću ozbiljnu konzervativnost.

    Al da ne remetimo slobodu. Sloboda je i ćutanje.
    fragolan2025-12-30 22:55:19
  • ar8c
    eXtreme member
    30.12.2025. 16:30
    - Suštinski se slažem sa svim što ste izneli,

    - Strancima jeste uvek interesantno videti nešto novo i dodvoriti se malo domaćinu u vezi melosa, ali kad bi malo zagrebali površinu i sagledali zaleđinu, ne bi to baš bilo tako zanimljivo ni njimaWink Mada generalno ukus većine ne seže u neke dubine i često dopire samo do puke zabave, najčešće uz čašicu/doping. A to je opet neka sasvim druga priča ukoliko se ovde bavimo umetnošću,

    - SFRJ je bila zaista interesantna, a ko nije mogao direktno, na osnovu kinematografije može osetiti duh tog vremena. Imali smo neuporedivo manje, ali sa druge strane mnogo više. Za razliku od mnogih drugih sa sličnim sistemom imali smo mnogo više slobode. Nije bilo dobro zamerati se partiji, a ako se to ispoštuje uglavnom je bilo OK. Muziku jeste bilo jako teško nabaviti, ali to je prvenstveno bilo problem logistike i tadašnjeg standarda. Ne samo muzike, nego popularnih Leviski, tehnike i svega drugog čega smo bili gladni. Zanimljivo, ali bili smo solidno namireni kad je kinematografija u pitanju, a zasluge idu pre svega pravim ljudima na pravom mestu, prvenstveno filmskim urednicima na televizijama. Sve do čega bi se nekako dočepali umeli smo jako da cenimo i volimo, a u društvima sa izraženim konzumerizmom vladaju neka druga pravila. Teško je uopšte pričati nekome ko kroz to nije prošao, pa ni ne treba insistirati na tome. Svako vreme ima svoje, ali potrebno je životno iskustvo i kilometraža da se sve to pravilno proceni i vrednuje,

    - Pad kvaliteta kinematografije lako je objasniti. Podilazi se ukusu kakav je danas dominantan. Ni manje ni više, posebno ako je u pitanju kapitalistički sistem gde je zarada sve. Da publika želi dublje i inteligentnije filmove (u dominantnom broju), ona bi ih i dobila. Danas je problem uložiti i par sati koncentracije u jedan naslov. Stoji i to da je došlo do malog zasićenja i pada kvaliteta, ali nakon toliko decenija kinematografije i eksploatacije svih mogućih i nemogućih priča i ideja, to je i očekivano. Ja i dalje verujem da talenta ima, baš kao i ideja, a koliko će te ideje kvantitativno i kvalitetivno nama ovakvima odgovarati, to je već neka druga priča,

    - A, nema šansi da ću ja više istraživati pozadinu teme liberalizma i svega ostalogSmile Ništa mene više tu ne zanima, pogotovo geneza i zaleđina. Ušao sam u godine kada sat počinje ozbiljno brzo da se vrti, a toliko je toga vrednog pažnje i uloženog vremena što stoji i čeka. Političari su na samom dnu lestvice interesovanja. Dakle, seciranje me ne zanima i samo je sadašnji momenat koji me tangira. Ima slobode ili nema slobode! Ako nema, zašto i zbog čega je tako, odnosno šta učiniti da je pridobijemo. Ni to iz prvih redova kao nekad, već sa strane, zaokružujući neka imena ukoliko ih ima. Da li sam mogao više i bolje nekada, možda i jesam, ali dao sam sve što sam znao i umeo u to vreme gledajući pre svega da društvo i svet učinim boljim mestom za život za moje i drugu decu. Sada je na drugima (mlađima) da biju bitke za svoju budućnost. Od mene toliko!

    Svako dobro i vama!
  • fragolan
    member
    29.12.2025. 23:11
    Dobrim delom ste u pravu da smo možda opteretili diskusijom ljude... Kao ljubitelj istorije, volim da citiram ono što je duh vremena i istorije na neki način potvrdio, stalno potvrđuje. Ne činim to iz nekog kaprica već iz pozicije malog čoveka koji gleda, sluša, poredi... i uživa u privilegiji da eto živi "zanimljiva" vremena. Barem mi na Balkanu imamo generacijski tu privilegiju i koliko mogu da primetim, to nas čini dosta otpornim, sposobnim. Koliko god s jedne strane bežim od naših, toliko budem blago ponosan kada sretnem naše ljude negde vani, opet smo nekako među sposobnijima... dok se ne pokondirimo. 

    Jedan deo onoga za čim žalite, gubitak obrazovanja, smisla za neku kulturu (pop, rok...),čitanje knjiga koja je vama draga je upravo nestao zato što su ljudi uzeli "daljince", navukli balone na glavu. Ako nekog opterećuje, onda ili nek nas izbaci, obriše, ako misli da je ovo toliko glupa diskusija. 
    Ja se recimo sećam emisije na Beogradu 202 koja je uzimala neki film za analizu, pa tumačenje gomile detalja, skrivene poruke filma, potencijal za nastavak filma, javljanje slušalaca i njihova viđenja... Al kome to uopšte treba da čuje nekog drugogTongue 
    Ovo je film koji se bavi političkim aspektima i onda je meni logično da se o njima diskutuje na malo široj osnovi. Jesmo raširili diskusiju, možda i na lične stavove... al to je problem foruma. Nemoguće je pojasniti ukratko jasna lična viđenja. Meni je recimo bezveze kad pročitam kratku poruku za neki film tipa Bezveze, Nije vredno... Ne vidim nikakav smisao takvih komentara. Ali ljudi imaju pravo i na njih, moje je da ih pretrčim.

    I meni smeta dobar deo "balkanštine" o kojoj pričate, pre svega muzika. I tu ima opet jedan paradoksalan detalj, svi stranci traže da ih odvedem na neke narodnjakeBig smile. Ipak u današnjem komercijalnom svetu (kakav bez sumnje jeste danas i koji je bez sumnje produkt liberalizma), pošto ste ekonomista znate, svi žele da maksimizuju dobit od muzike, filma, umetnosti uopšte. Suštinski svi žele monopol nad sferom kojom se bave, ako mogu da ga ostvare. 
    Na našu žalost neko je progurao trendove koji nam se ne dopadaju, mi smo gubitnici i to je to. Pošto svako ima slobodu, prihvatili smo da svako ima pravo na slobodu, mi ne možemo da promenimo tok bez ogromnih odricanja, najbolje volje, finansijskih ulaganja, pošto živimo u kapitalizmu. U Americi na 300 i kusur miliona, postoji nada, vera, a ima i ljudi voljnih da investiraju novac da promene nešto. U Srbiji, Hrvatskoj, ima nas po par miliona, sve to je mnogo komplikovanije. SFRJ je imala 23 miliona, postojala je neka ideja i zato smo uz svu diktaturu (bar se tako priča da je tako bilo) i cenzuru imali smo mogućnost da gledamo kvalitetne filmove, slušamo muziku koju i dan danas rado slušamo, gledamo... između ostalog zato što je imala kvalitet. Vidimo da i sada i filmovi i muzika srećom nemaju granice, a možda smo i omatorili pa ne prepoznajemo kvalitet.Tongue
    Zato je u svemu ovome o čemu diskutujemo poseban kuriozitet, da danas ta Amerika sa 300 i kusur miliona, uz sva ulaganja ... opet ne može da izbaci dva filma u godini o kojim će se pričati nego eto mi od prosečnog napravismo ozbiljnu diskusiju na forumu. Ja danas radije gledam sve ostale kinematografije od holivudske. Slobodan sam reći da postoje hiljade svetova koje treba otkriti. 

    Dakle, ne znam do čega je u tom padu kvaliteta, ali rekao bih da je do globalnog pada kvaliteta. A ako je recimo suditi po Andreju Končalovskom, čuvenom sovjetskom disidentu, beguncu na Zapad i holivudskom reditelju, kasnije povratniku u Rusiju pošto je bilo sjajno kritikovati SSSR, ali recimo nije kulturno čeprkati po saradnji Francuza sa nacistima... Ima nečega magičnog, kreativnog u zabranama. I nije jedini koji tvrdi da zabrane bude u umetnicima neki čudan duh koji ih gura ka najvišim granicama umetnosti. Lično, priznajem da mi je malo čudno, opet nisam umetnik, al ko sam ja spram ljudi koji su ostavili ozbiljnije tragove u umetnosti. 

    Zato, opustimo se u istorijskim tokovima, uživajmo u onome za šta smo izborili, sopstveni prostor, slušalice, tv. Još bolje, odlasku u prirodu koja bez tenzija svakodnevice. Civilizacijski krugovi pre ili kasnije moraju da se zatvore, da bi se počelo ispočetka.

    Moj savet ako želite da malo probate da razumete probleme koji vas muče na temu liberalizam - nacionalizam, potražite na YT video The Battle Between Liberalism and Nationalism. Pomoćiće da razumemo finese, zašto je sve toliko komplikovanije nego što se misli, pošto običan čovek želi da misli da je sve tako jednostavno.

    Svako dobro
    fragolan2025-12-29 23:33:58
;

{{message}}

{{item.title}}