Titlovi.com stremio addon napokon dostupan

Филм

драма, кратки (1996)

Vostochnaya elegiya

Za sve opcije molim te da se prijaviš ili registriraš!

Оцена од корисниците
-
7,4
Vostochnaya elegiya

Наслов:

Vostochnaya elegiya

Година:

1996

Жанр:

драма, кратки

Траење:

43 мин

Режија:

Aleksandr Sokurov

Сценарио:

Aleksandr Sokurov


Главни улоги:


Aleksandr Sokurov
  >  Narrator (voice) (uncredited)

  • Слично за гледање
  • Коментари на филмот/серијата (1)
  • Odinokiy golos cheloveka

    Odinokiy golos cheloveka (1987)

    драма

    Crvenoarmejac Nikita Firsov, rodom iz daleke provincije, posle završetka građanskog rata vraća se svojoj kući. Tokom traumatičnog povratka u normalno stanje, momak se zaljubljuje u devojku Ljubu...
  • Moskovskaya elegiya

    Moskovskaya elegiya (1987)

    документарен

    A film in homage to Russian filmmaker Andrei Tarkovsky. It concentrates on his absence from the Soviet Union and what he left behind. There are episodes of his funeral and places he lived in Moscow.
  • Dolce...

    Dolce... (2000)

    документарен

  • Tikhie stranitsy

    Tikhie stranitsy (1994)

    драма

    Ekranizacija dela ruske proze XIX veka, isečak iz romana „Zločin i kazna“. Režija: Aleksandar Sokurov Uloge: Aleksandar Čerednik, Sergej Barkovski, Jelisaveta Koroljova, Olga Onišćenko

За коментирање мора да бидете пријавени!

  • Filaret
    Senior translator
    17.08.2013. 00:53

    Vostochnaya elegiya (1996)

    Istočnjačka elegija


    Scenario i režija    Aleksandar Sokurov



    imdb


    Postoje filmovi koji liče na tkanje, na nežnost i pažljivo izrečenu brižnost, na tananu saglasnost i puštanje da bude kako ti misli teku. Kao nebo i zamišljanje oblaka kojih nema.

    Postoje filmovi u kojima se plače, a tvoje srce ostane suvo. Ovde nijedne suze nema, a čini ti se da sve suze ovog sveta stanu u jednu rečenicu. "Ne, ne... mislim da nikakve sreće u mom životu nije bilo".

    Postoje patetični filmovi i filmovi koji manipulišu emocijama. Ovo je film o snazi da se bude ljudsko biće. Priča o kosi mrtvog mornara koja leluja u vodi je priča o suštom životu. Koji se ne rađa iz bajki o Feniksu i obećanja, nego iz trpljenja, rada i ponosa. To je ono što dugujemo Istoku, religije su nam zamaglile vid.

    Daleko su ove slike i daleko je ovo Sokurovljevo ostrvo, daleko smo od sopstvenog rođenja, jer tamo nas režiser vraća. Možda zaista treba biti dete, osloboditi se sebičnosti i ne zaplakati nad činjenicom da nam to ostrvo neumoljivo izmiče.











    PREVOD

{{message}}

{{item.title}}