Za sve opcije molim te da se prijaviš ili registriraš!
Наслов:
Vostochnaya elegiyaГодина:
1996Жанр:
драма, краткиТраење:
43 минРежија:
Aleksandr SokurovСценарио:
Aleksandr Sokurov- Слично за гледање
- Коментари (1)
Odinokiy golos cheloveka (1987)
драма
Crvenoarmejac Nikita Firsov, rodom iz daleke provincije, posle završetka građanskog rata vraća se svojoj kući. Tokom traumatičnog povratka u normalno stanje, momak se zaljubljuje u devojku Ljubu...
Aleksandra (2007)
драма, воен
Starica kreće na dug i opasan put vozom, kako bi posetila unuka u vojnom kampu u Čečeniji. Aleksandra Nikolajevna se vozi opasnom deonicom i nije svesna da smrt vreba na svakom koraku. Po dolasku u...
Tikhie stranitsy (1994)
драма
Ekranizacija dela ruske proze XIX veka, isečak iz romana „Zločin i kazna“. Režija: Aleksandar Sokurov Uloge: Aleksandar Čerednik, Sergej Barkovski, Jelisaveta Koroljova, Olga Onišćenko
Solntse (2005)
драма, историски
Radnja se odvija u Japanu 1945. godine. U centru priče je japanski imperator Hirohito. Film pokriva događaje između dva prelomna perioda u japanskoj istoriji. Propada vekovima stara carska tradicija...
За коментирање мора да бидете пријавени!
Senior translator
17.08.2013. 00:53
Vostochnaya elegiya (1996)
Istočnjačka elegija
Scenario i režija Aleksandar Sokurov
imdb
Postoje filmovi koji liče na tkanje, na nežnost i pažljivo izrečenu brižnost, na tananu saglasnost i puštanje da bude kako ti misli teku. Kao nebo i zamišljanje oblaka kojih nema.
Postoje filmovi u kojima se plače, a tvoje srce ostane suvo. Ovde nijedne suze nema, a čini ti se da sve suze ovog sveta stanu u jednu rečenicu. "Ne, ne... mislim da nikakve sreće u mom životu nije bilo".
Postoje patetični filmovi i filmovi koji manipulišu emocijama. Ovo je film o snazi da se bude ljudsko biće. Priča o kosi mrtvog mornara koja leluja u vodi je priča o suštom životu. Koji se ne rađa iz bajki o Feniksu i obećanja, nego iz trpljenja, rada i ponosa. To je ono što dugujemo Istoku, religije su nam zamaglile vid.
Daleko su ove slike i daleko je ovo Sokurovljevo ostrvo, daleko smo od sopstvenog rođenja, jer tamo nas režiser vraća. Možda zaista treba biti dete, osloboditi se sebičnosti i ne zaplakati nad činjenicom da nam to ostrvo neumoljivo izmiče.
PREVOD