Saloum

Osim što naiđu na čudne ljude i čudnu zajednicu, krenu se događati i neobične stvari.

Prva polovica filma je triler i jako mi se sviđa kako je odrađen taj dio.

Kratki flashbackovi i snomorice, sumnje i razni motivi sa konačnim obratom i osvetničkim elementom su odrađeni da ne može nego tako.

No film se potom pretvara u horor koji nije ispao meni po guštu.

Vjerojatno se radi o domaćim mitovima i pričama za plašenje male djece, na žalost film nije dobro iskomunicirao detalje, kad je več pokušao to napraviti.

Pri tome mi ne smeta ideja da se sve napravi u stilu gdje su se neki ljudi nekako izvukli, ali ono što je mistično je ostalo tamo i dalje vrebati, nepobjedivo.

To je u redu, međutim nije trebalo nervirati sa spominjanjem entiteta ili nekakvih starih kraljeva o kojima međunarodna publika ne zna ništa.

Postoji još jedna stvar koja mi se ne sviđa, a ta je da je razrađen u detalj samo jedan plaćenik, dok ostala dvojica, ali i glavni trilerski negativac te gluha djevojka, služe skoro samo kao ukrasi. Srećom ne skroz.

Sve skupa meni je ovo ispalo baš dobro, moglo je biti bolje.

Ali nije red nepoznatoj kinematografiji zamjerati sitnice, posebno kad je film interesantniji, da ne kažem bolji od većine što trilerskih što hororskih mejnstrimuša. Da, da.

Kad se u to doda njihova domaća filmska glazba i ambijenti koje uživo neću vidjeti, znate već što ću zaključiti: