
Za sve opcije molim te da se prijaviš ili registriraš!

Наслов:
Pisma mrtvog čovekaГодина:
1986Жанр:
драма, научна фантастикаТраење:
87 минРежија:
Konstantin LopushanskiyСценарио:
Konstantin Lopushanskiy, Vyacheslav Rybakov, Boris StrugatskiyОпис:
Кao rezultat neplanirane eksplozije u američkoj vojnoj bazi, nestaje veći deo čovečanstva. Preživeli su osuđeni na sporu smrt. Među njima i deca. U isto vreme, pokušavajući da sakrije uzrok eksplozije, vlast je koristi kao izgovor za početak Trećeg svetskog rata.
- Слично за гледање
- Коментари на филмот/серијата (1)

Vechir na Ivana Kupala (1968)
драма, мистерија, фантазија
Piotr is a modest farmhand living in an impoverished village in some unspecified long ago era. He wants to marry the lovely Pidorka, but her stern father won't hear of it. Luckily, the mischievous...

Na srebrnym globie (1988)
драма, фантазија, научна фантастика, авантура
Tim astronauta slijeće na nastanjivi planet i ondje osniva zajednicu. Mnogo godina kasnije jednog astronauta šalju na taj planet na kojemu postaje mesija... Film je adaptacija romana Jerzya Żuławskog.

Gadkie lebedi (2006)
драма, мистерија, научна фантастика
Negde u Rusiji, u gradu koji se ne može naći na karti, nalazi se internat za nadarenu decu. U tom internatu nastavu drže ljudi sa maskama na licu, koje lokalno stanovništvo naziva „ljigavci“. Da li...

Kin-dza-dza! (1986)
драма, комедија, научна фантастика
Priča o dvojici sovjetskih građana koji su se našli na dalekom planetu po imenu Pljuk, kada su slučajno dotakli izvanzemaljski uređaj za teleportaciju. "Kin-Dža-Dža!" obiluje crnim humorom i...

За коментирање мора да бидете пријавени!
eXtreme member
04.07.2017. 12:06
Fina, melanholična, jeziva i proganjajuća vizija sveta i ljudi urusšnog duha i nade, iza koje ostaje jedan od mračnijih postapokalipticnih filmova osamdesetih iz doba hladnog rata kada su velike sile bile uplašene svojim moćima i konfliktom koji je visio u vazduhu. Lepo (ako je "lepo" odgovarajuća reč ovde) je videti rusku stranu te paranoje i razmišljanja, dok je Lopushanski očito bio jedan od najboljih za dotične priče. Savršeno se služio bojama/nedostatkom istih, te krupnim kadrovima izbezumljenih ljudi, uz pomoć jezive muzičke podloge i uz podjednako interesantan fokus na (neka i bezimenim) likovima. Nada, koja nam se možda nudi, se može tumačiti na više načina, što mi se takodje dopalo. Ja je video nisam, no može biti da je upravo ta borba, neka i mimo sveta, okolnosti, šansi, ono najvrednije u nama.