Филм

документарен (1994)

Ladoni

Za sve opcije molim te da se prijaviš ili registriraš!

}
Оцена од корисниците
-
8,3
Ladoni

Наслов:

Ladoni

Година:

1994

Жанр:

документарен

Траење:

140 мин

Режија:

Artour Aristakisian

Сценарио:

Artour Aristakisian

Опис:


"My little son, it's me, your father..." The narrator tries to communicate with his unborn son and takes off on a journey were you see faces of apparitions of those outcasts, who find their solace of living only in the shadows; outside, but beside, the political and economical system; system that kills the individual and creates masses instead. These outcasts are bums, cripples, madmen, lunatics. They, in the eyes of the narrator, are the only ones, that know what it means to be human. They are not corrupt by the masses or the system; they are so overwhelmed by their madness or dreams, that they have lost the relationship with the world. They live in a world of their own, thus enabling freedom from the system. What they do, is wait. They quietly wait for the day the kingdom of God will descend upon earth.
  • Слично за гледање
  • Коментари (1)

За коментирање мора да бидете пријавени!

  • Filaret
    Senior translator
    26.01.2013. 02:42

    Ladoni aka Palms (1994)

    Dlanovi

     

    imdb

     

    Rusija, ruski jezik, dokumentarni, crno-beli, trajanje 140 minuta

     

    Scenario i režija Artur Aristakisjan (Artour Aristakisian)





    Film je snimljen kao dokumentarac na ulicama Kišinjeva početkom devedesetih godina, a naracija je metafizički traktat o smislu života. Ni manje ni više.

     


     Film je podeljen na 10 delova, 10 priča o prosjacima i jurodivim uličarima, koje otac priča svom nerođenom sinu. Gledamo čoveka u polomljenom koritu, ženu koja 40 godina leži na zemlji, slepog dečaka koji misli da su svi ljudi žene i slepi kao on, Srulika koji vodi ljubav sa golubicama, ženu koja glavu svog tamničara nosi u kovčegu i čitav niz likova koji bi u svakom drugom kontekstu bili tragični. Međutim, oni su za autora ideal ljudskosti, jedini istinski slobodni i jedini koji pošteno zarađuju svoj hleb, kako na ivici ironije kaže "toliko slobodni da im sloboda i ne treba".



     Između priča o tim ljudima, autor umeće krajnje složene i radikalne teze o životu. Otac od nerođenog sina traži da bude siromašan i da ne legne sa ženom, da se "naoruža siromaštvom i prvi udari na sistem", pri čemu sistem ne gleda samo kao trenutni politički poredak, nego više organski, kao sveopšte i svevremensko okruženje. Već na početku filma svoje "junake" iz vremena perestrojke poredi sa progonjenim hrišćanima u doba Nerona.

    Ma koliko takvi stavovi bili danas teško prihvatljivi, mora im se priznati duboka i posvećena iskrenost. Pošto "danas sistemu trebaju crkve i hramovi, što znači da religije više ne postoje", Aristakisjan kao da čita objavu neke nove religije po kojoj za ljubav, dobrotu i samilost Bog kao koncept nije ni potreban.


     

     



    Teško je ocenjivati kvalitet ovakvog filma, ali ostavlja zaista dubok utisak. Ko ga bude gledao bar neko vreme neće moći da se uživi u zašećerene holivudske i ine maštarije. Ovo nije dokumentarni film, kaže sam autor, nego stvarnost.

    Evo i jedne od retkih fotografija Artura Aristakisjana.




    Prevod na http://rs.titlovi.com/prevodi/ladoni-aka-palms-158649/



{{message}}

{{item.title}}