Europa und der zweite Apfel

Филм

драма (1988)

Europa und der zweite Apfel

Za sve opcije molim te da se prijaviš ili registriraš!

Оцена од корисниците
Одлично!
6,9
Europa und der zweite Apfel

Година:

1988

Жанр:

драма

Траење:

90 мин

Режија:

Hans Neuenfels

Сценарио:

Hans Neuenfels
, Heinrich von Kleist


Главни улоги:


Klaus Maria Brandauer
  >  Marionette
Mathieu Carrière
  >  Von Clausewitz
Manfred Günther
  >  Preuße
Irm Hermann
  >  Elisabeth von Bayern
Ingo Hülsmann
  >  Heinrich von Kleist
Gottfried Lackmann
  >  Preuße
Egon Madsen
  >  Tänzer des Apoll
Bernhard Minetti
  >  Mann mit S
Lola Müthel
  >  Shinx
Peter Palitzsch
  >  Von Gneisenau
Hans-Michael Rehberg
  >  Herr C.
Hermann Treusch
  >  Von Scharnhorst
Elisabeth Trissenaar
  >  Europa
Emanuela von Frankenberg
  >  Preußin
Tanja von Oertzen
  >  Preußin
Ulrich Wildgruber
  >  Prediger
Ulrich Marx
  >  Preuße
Eva Evdokimova
  >  Tänzerin der Daphne

Опис:


Film Europa und der zweite Apfel reditelja Hans Neuenfels iz 1988. godine nije klasično filmsko ostvarenje sa jasnom radnjom, već više filozofska i vizuelna studija o čoveku, Evropi i gubitku prirodnosti u modernom svetu. Iako na prvi pogled može delovati hermetično i teško razumljivo, film zapravo ima čvrst intelektualni temelj u eseju O pozorištu marioneta autora Heinrich von Kleist. Za razliku od većine filmova, ovde nema klasične priče sa početkom, zapletom i raspletom. Umesto toga, Neuenfels gradi niz simboličkih scena u kojima likovi deluju ukočeno, gotovo kao lutke. Njihovi pokreti su neprirodni, govor fragmentaran, a emocije potisnute. To nije slučajno — film se oslanja na Klajstovu ideju da ljudi, za razliku od marioneta, gube prirodnu eleganciju onog trenutka kada postanu previše svesni sebe. U tom smislu, likovi u filmu nisu predstavljeni kao realistične osobe, već kao figure koje ilustruju jednu širu ideju: savremeni čovek je izgubio spontanost i slobodu, zarobljen u sopstvenoj svesti, kulturi i istoriji. Neuenfels ovu misao proširuje na čitavu Evropu, prikazujući je kao prostor u kojem se stalno ponavljaju isti obrasci — otuda i simbolika “druge jabuke”, koja može da označava novo iskušenje ili ponavljanje starih grešaka. Vizuelno, film nosi snažan pečat pozorišta: scene su stilizovane, kompozicije pažljivo osmišljene, a atmosfera često hladna i distancirana. Ovakav pristup može delovati zahtevno, ali ima jasnu funkciju — gledalac ne treba da se poistoveti sa likovima, već da razmišlja o idejama koje oni predstavljaju. Iako film nije lak za gledanje i zahteva određenu koncentraciju, njegova vrednost leži upravo u toj složenosti. To je delo koje ne nudi jednostavne odgovore, već postavlja pitanja o prirodi čoveka, odnosu tela i svesti, i mestu Evrope u sopstvenoj istoriji. Ukratko, Europa und der zweite Apfel je eksperimentalni film koji više podseća na filozofski esej nego na tradicionalnu dramu. Za gledaoce koji očekuju radnju i emociju može biti izazovan, ali za one spremne na tumačenje i razmišljanje predstavlja intrigantno i originalno iskustvo.

Oбработил/ла:

mita53
  • Слично за гледање
  • Коментари на филмот/серијата (2)

За коментирање мора да бидете пријавени!

  • HiDe
    Senior translator
    28.04.2026. 02:30
    Ne bi trebao da prihvataš ovakve "izazove" a posebno ne sa engleskim transkriptom. Pošto mi je nemački drugi maternji, film je dosta netačno preveden, a pošto je tema filma jako teška, kao si naveo u opisu, bolje da se nisi prihvatao svega toga. Ipak, dajem ti five stars za trud, a bogami nije bilo lako.
  • mita53
    Translator Legend
    26.04.2026. 20:54
    Film Europa und der zweite Apfel reditelja Hans Neuenfels iz 1988. godine nije klasično filmsko ostvarenje sa jasnom radnjom, već više filozofska i vizuelna studija o čoveku, Evropi i gubitku prirodnosti u modernom svetu. Iako na prvi pogled može delovati hermetično i teško razumljivo, film zapravo ima čvrst intelektualni temelj u eseju O pozorištu marioneta autora Heinrich von Kleist. Za razliku od većine filmova, ovde nema klasične priče sa početkom, zapletom i raspletom. Umesto toga, Neuenfels gradi niz simboličkih scena u kojima likovi deluju ukočeno, gotovo kao lutke. Njihovi pokreti su neprirodni, govor fragmentaran, a emocije potisnute. To nije slučajno — film se oslanja na Klajstovu ideju da ljudi, za razliku od marioneta, gube prirodnu eleganciju onog trenutka kada postanu previše svesni sebe. U tom smislu, likovi u filmu nisu predstavljeni kao realistične osobe, već kao figure koje ilustruju jednu širu ideju: savremeni čovek je izgubio spontanost i slobodu, zarobljen u sopstvenoj svesti, kulturi i istoriji. Neuenfels ovu misao proširuje na čitavu Evropu, prikazujući je kao prostor u kojem se stalno ponavljaju isti obrasci — otuda i simbolika “druge jabuke”, koja može da označava novo iskušenje ili ponavljanje starih grešaka. Vizuelno, film nosi snažan pečat pozorišta: scene su stilizovane, kompozicije pažljivo osmišljene, a atmosfera često hladna i distancirana. Ovakav pristup može delovati zahtevno, ali ima jasnu funkciju — gledalac ne treba da se poistoveti sa likovima, već da razmišlja o idejama koje oni predstavljaju. Iako film nije lak za gledanje i zahteva određenu koncentraciju, njegova vrednost leži upravo u toj složenosti. To je delo koje ne nudi jednostavne odgovore, već postavlja pitanja o prirodi čoveka, odnosu tela i svesti, i mestu Evrope u sopstvenoj istoriji. Ukratko, Europa und der zweite Apfel je eksperimentalni film koji više podseća na filozofski esej nego na tradicionalnu dramu. Za gledaoce koji očekuju radnju i emociju može biti izazovan, ali za one spremne na tumačenje i razmišljanje predstavlja intrigantno i originalno iskustvo.

{{message}}

{{item.title}}